NEDJELJNA MISAO 7. KG

Gledajući ljudski, nije baš lako, svojom vlastitom voljom, ljubiti neprijatelje. Na mržnju odgovoriti – ljubavlju? Na nasilje – blagošću? Na sramotu – poniznošću? Kako doći do tog stupnja kršćanske savršenosti? Kako dobrim odgovoriti na zlo? Ne volim baš ni slušati ni pričati pobožne priče, ali mi se čini da bi ovo mogli postići jedino da u središte našeg postojanja stavimo samog Boga. Jer je on izvor dobrote i kada Bog potpuno oblikuje svakodnevni život neke osobe, ta osoba je u mogućnosti da dostigne stupanj savršenstva ili do ove utopiju koja nam se može činiti u današnjem evanđelju.                             

Osnovna karakteristika Boga je da je on sama dobrota, sama ljubav. I, Bog, ne može učiniti ništa drugo doli: ljubiti. Mnoga njegova djeca ga mogu zaboraviti, naružiti njegovo ime i sumnjati u njegovo postojanje. Bog će, međutim, opet odgovoriti s onim što ima i što nudi: ljubav.

Bog je uvijek spreman oprostiti. To je razlika između njega i nas; bez mlitavosti i bez napora, oprašta, zaboravlja i daje ljubav. Mi, iz naše ljudskosti, doziramo oprost, košta nas da zaboravimo i dajemo ljubav na kapaljku. Po istoj logici, kraj Evanđelja ove nedjelje nam oslikava:  živjeti s Bogom znači da težimo savršenstvu; vidjeti stvari onako kako ih Bog vidi i reagira, čak i nelogične i kontradiktorne situacije, za svjedočenje vjere. Nemoguće? S Bogom sigurno nije.

Često se kaže da su imitacije uvijek loše. Ali, život kršćanina, mora biti imitacija, odjek stavova, misli, djela i želje Isusa Krista. Dakle, otvoriti se bez straha, gledati u nebo kada patimo na zemlji, razmišljati o velikoj pouci koju nam Isus daje na križu (njegovoj sveopćoj ljubavi)  – mogu biti savršeno jasni znakovi da želimo živjeti sljedeći njega i da, između ostalog, priželjkujemo (provodeći u praksi) kršćansko savršenstvo: da se u susretima s drugim ljudima, može otkriti  živost i iskrenost naše ljubavi.

Ima pet neprijatelji koji ustaje na ovu avanturu ljubavi prema neprijateljima i želju da se ugodi Bogu i da budemo slika njegove ljubavi: egocentrizam (vidimo samo sebe); sebičnost (volim se previše); individualizam (živjeti kao da sve ovisi o nama); racionalizam (mislimo o tome je li šta gubimo ili dobivamo, kada je u pitanju vjera ili religija) i odsustvo Boga (kada u središtu stavljamo isključivo vlastitu dobrobiti a Boga ostavljamo po strani).                                                                                           

Ako se želimo suočiti s tim neprijateljima ima puno oružja da se suočimo: molitva, solidarnost, vjera, zajednica i obećanja Isusa, snagom Duha, nam pomaže do dana kada će ponovno doći. Kakve će nas naći? Boreći se protiv neprijatelja kršćanskoga života ili im se pokoravajući? Slažući se s onima koji na strani našeg razmišljanja ili se pokoravamo onima koji misle drugačije od nas? Otvorenim vratima za bratstvo ili zatvorenim balkonima prema onima koje smo osvojili?

Kamo sreće da nam, Gospodin, pomogne učiniti naš život kao žrtvu i ljubav koja nije isključiva. Nije to baš lako, dapače teško je, ali s Bogom, može biti moguće.

jl

NEDJELJNA MISAO 5. KG

S ČIM POSOLITI I S KIM OSVIJETLITI?

Onaj koji se sam označio kao “svjetlo svijeta”, moli nas ove nedjelje da budemo to i mi: svjetlo za druge!                               

Jedno dijete pitalo je svog oca: „Tata, kako svjetlost dolazi u našu kuću? Sine, svjetlo dolazi u našu kuću jer je naša kuća povezan žicama do elektrane. Bez njezine sile svjetlo ne bi bilo moguće u našoj kući.

Kršćani će moći biti svjetlo samo ako smo povezani u veliki izvor duhovne snage, milosti i istine koja je Isus Krist.

Nezamislivo je da kanal ima svoj tok, ako nije navezan za rijeke, branu ili izvor. Teško je, jako teško, obavljati svoju zadaću, obavljati Isusovu želju, da budemo svjetlo u mraku ili da budemo sol u tolikoj bljutavosti kojom obiluje ovaj naš svijet, ako nismo u punom zajedništvu s Njim.

Samo Krist može sjati istinskim svjetlom. Samo Krist, kroz male svjetiljke, koje su njegovi vjernici, može ponuditi okus vječnosti i sreće tolikim muškarcima i ženama koji, na obzoru svog života, vide samo neuspjeh, dosada ili umor. Hoćemo li biti hrabri da otvorimo soljenku našeg kršćanskog života, gdje god se kuha sudbinu našeg društva? Zašto mi -učestalo- radije prolazimo neopaženo, bez davanja kršćanske boje u mnogim situacijama koje zahtijevaju naše mišljenje ili našu aktivnu prisutnost kao sljedbenici Krista?

“Osoliti i osvijetliti” su dvije odgovornosti kršćanskog života. Kada gubimo snagu i kada naša vjera gubi životnost; kada se skrivamo ili prikrivamo u podrumu našeg privatnog života … nešto se ozbiljno događa. Kome moramo ići? S kime moramo osvijetliti? Ni manje ni više nego po Krista i s Kristom.                                                                                 Znamo da samo djelovanje nije najvažnije u našem kršćanskom životu, ali je isto tako istina, da puno puta zbog lažnog poštovanja ili prekomjerne tolerancije … sramimo se, pa čak je nekih i strah da se predstave kao oni što jesu (kao katolici) i da mi ponudimo našem svijetu, našem mjestu ili gradu stil života koji se temelji na evanđelju Isusa Krista. Zašto? Zato jer će ih hvaliti i oni će se uvaliti u tunele udobnog život bez ograničenja, a za svijet ih nije brige. Trebamo biti sol i svjetlo i u svojoj kući i na poslu o u društvu. Bolje je ne biti sol, nego biti bljutava sol od koje nema koristi. Bolje je biti ateist, nego krivi vjernik, koji će biti jazavac u vjerskom smislu i samo se skrivati po svojim udobnim rupama.

Trudimo se biti sol (onakva sol koja će davati hrani lijepi ukus) i svjetlo, s riječima i dobrim djelima kao svjedočanstvom našeg zajedništva s Kristom i neka to bude naše osobno zalaganje i naše uvjerenje da, s Kristom, ovaj svijet može biti zaista bolji … s ljepšim okusom i s više svijetla za budućnost čovjeka.

JL

BLAGOSLOV OBITELJI – SV. DOMINIK 2019.

27. prosinca

Radunica

28. prosinca

Dvornikova,  Kukočeva, Vickotina, Dumanića, Ružićeva, Bubalova, Pervanova, Ninčevića, Biankinijeva, Trg Mihovila Pavlinovićan, Na Toć

30. prosinca

Tararina, Trumbučac,  Zvizdina, Vrzov Dolac, Gojsalićeva, Bregovita,

31. prosinca

Mosorska, Stari Pazar, Hrvojeva, Šegvića, Radovanova, Zlodrina poljana

2. siječnja

Petrića, Vesanovića, Zagrebačka, Vrh Lučac, Slobode

3. siječnja

Zvonimirova, Duplančića dvori, Kuzmanića

4. siječnja

 Poljana kneza Trpimira,  Petrova, Omiška, Rokova, Na Tupini

ISPOVIJED U CRKVI SV. DOMINIKA

PONEDJELJAK               preko misa u 7, 8 i 18:30

UTORAK                                       7-10 i 18:30 sati

SRIJEDA                                        7-10 i 18:30 sati

ČETVRTAK                                   7-10 i 18:30 sati

PETAK                                      7-11:30 i 17-19 sati

SUBOTA                                   7-11:30 i 17-19 sati

NEDJELJA                               7-11:30 i 17-19 sati

PONEDJELJAK                       7-11:30 i 17-19 sati

UTORAK  (BADNJAK)                              7-11:30

NE ISPOVIJEDAMO

NA BADNJAK POPODNE,

BOŽIĆ I SV. STJEPANA

ŽUPSKE OBAVIJESTI – TREĆA NEDJELJA DOŠAŠĆA

  • Danas je nedjelja Caritasa. Milostinju, koju prikupimo na svetim misama, darovat ćemo za potrebe Caritasa naše Nadbiskupije.
  • Danas u 16 sati je susret Trećeg reda sv. Dominika. Molimo članove dominikanske obitelji da dođu na ovaj susret
  • Večeras će u našoj crkvi održati božićni koncert ženska vokalna skupina Oštrokondže. Ova skupina pjeva tradicijske pjesme iz Dalmacije i Dalmatinske zagore. Pozivamo vas da dođete i uživate u ovim prekrasnim napjevima. 
  • Bliži nam se Božić. Lijepo bi bilo da se svi ispovjedimo i čiste duše idemo u susret Bogu. A mogućnost za ispovijed imate: od utorka do četvrtka 7- 10  i 18-19 sati. Petak, subota, nedjelja, ponedjeljak od 7 – 11.30 i od 17-19 sati. Te na Badnjak od 7-11.30 sati. Napominjemo da ne ispovijedamo na Badnjak popodne, Božić i sv. Stjepana.

NEDJELJNA MISAO – TREĆA DOŠAŠĆA

“Radost, radost, radost … u tom tonu, braćo slavimo misu ovu trećem nedjelju Došašća. Radost, jer će nam se roditi dijete, dijete koje će biti naša tajna, naš osmijeh, naša snaga. Od sada, od ove nedjelje, naziremo već ono što se događa na Božić. I pazimo! Da ništa ne zamijeni, ni da nas išta liši kršćanske radosti, da nam išta ugasi čistoću kršćanskog osjećaja svjetla, sjećanja i boja. Nadam se da ćemo, ove dane u tom i uspjeti?

Bog dolazi, da nas spasi. Pa tko se ne bi radovao kada, u neizvjesnosti života, u crnilu ovoga svijeta, netko dolazi s prijateljskim glasom i licem raspoloženim da nam pomogne?

Nedjelja je Radosti. A u svijetu, na žalost, nema baš puno dobrih vijesti. Mi želimo biti potpuno zadovoljni, ali u tome ne uspijevamo. I Isus nam se približava, i daje nam optimizam i entuzijazam.

Je li mi stvarno želimo ovaj Isusov posjet? O čemu mi razmišljamo? O kome sanjamo? Jer, da istinski proslavimo nadolazeći Božić, moramo imati- ne gladi ili žeđi za kolačima, puricom i mlincima – nego gladi i želje za Bogom.                 

Da njegov dolazak obogati odnose i susrete naše obitelji; da njegova velika ljubavi, pokrene i našu ljubav; ili da tišina koja dolazi k nama, učini našu molitvu što dubljom i iskrenijom.

Ova nedjelja radosti bi nas trebala obnoviti u svjetlu vjere. Da probudi u nama želju da Gospodin dođe i ostane među nama. Da zaista vjerujemo da, Isus, svojim rođenjem može ispuniti sreću i težnju svakog čovjeka.

Prijatelji: nastavimo pripravljati put Gospodinu! I, ako možemo, to činimo s radošću. Bez razočaranja ili očajavanja. Gospodin ne želi lažne osmijehe, niti obješene face. Kada se Isus rodi, on treba klanjatelje u duhu i radosti. Hoćemo li biti u mogućnosti darovati Boga ponižena i utjelovljena, darom naše radosti – jer je došao među nas?

Braćo i sestre, već od sada slavimo, radujmo se i uživajmo u velikom blagdanu ljubavi.

Od sada, prijatelji, uživajte i radujte se s našim spasenjem. I, poput Ivana, kamo sreće da ova velika radost, bude razlog što smo Isusovi prijatelji, i da na to prijateljstvo odgovorimo – više djelima, a ne samo riječima. To jest, s našim životima.

jl

NEDJELJNA MISAO – DRUGA DOŠAŠĆA

Dolazak djeteta u kuću, između ostalog, uvijek pretpostavlja i neke promjene – društvene, osobne, pa čak i estetske. Mjesto buke pretvaraju u mjesto tišine, “ja” pretvara u “on”, a uključuje i čistoću koja nekako i osigurava zdravlje.                  

Bog koji je došao kao “dijete” od nas traži promjenu. Zašto? Zato što je to “dijete” stvarno dobra vijest koja u naš život unosi sreću.

Pomalo već uronjeni u došašće, u susret nam dolazi jedna jedinstvena osoba, s okusom pustinje, umjerenosti – trezvenosti, s krikom, promjenom, obnovom i pozivom na pokoru: Ivan Krstitelj.

Božić, u kojem slavimo događaja rođenja Isusova, ohrabruje nas da preuredimo verziju našeg života. Jer, naše življenje, naša razmišljanja i naše biće … možda je pomalo zastarjelo.

Došašće, u ovu drugu nedjelju, poziva nas da promijenimo “čip”. Da instaliramo novu verziju za naš život! Isus dolazi! Ne zavrjeđuje li njegov dolazak našu promjenu?

Ivan Krstitelj je vapaj Crkve koja nas, aktivno i pasivno, potiče da podignemo antene vjere. Gdje smo stavili naše ciljeve, želje ili nastojanja?

Ivan je novost čitave Crkve koji nas, prije Božića, potiče da idemo u susret Gospodinu koji dolazi. Hoćemo li biti u mogućnosti pripremiti dostojno prebivalište, neke dobre putove, i kad se dijete Isus rodi ne nađe nas da se klanjamo pred nekim drugim  bogovima?

Ivan Krstitelj je glas koji se nikad ne umori. Objava (govor, vika) u beskrajnoj pustinji, gdje su se mnogi izgubili. Krik koji nije namijenjen ničemu drugom doli sreći čovječanstva; povratak Bogu onih muškaraca i žena koji su, zbunjeni bukom ovoga svijeta, trebaju čuti slatku poruku: Bog dolazi da nas spasi!

Toliko puta, Došašće,  nam napominje da je to vrijeme nade, radosti i pokore. Ali, nije li dolazak novog člana u obitelji,  motiv i razlog za temeljitije i pažljivije čišćenje cijele unutrašnjosti kuće? Ne zaslužuje li Gospodin da ono, što kvari naše biće, promijenimo;  da njegovo rođenje bude nešto stvarno i opipljivo u dubini naše duše.

Došašće, osim što je vrijeme nade … je vrijeme kada se režu voćke. Mogli bi i mi odrezati one grane koje su u našoj nutrini višak ili bez voća, koje su podivljale.

Ne zaslužuje li Bog ovo i više od ovoga?

Neka naša kuća, srce i duša, budu dobro raspoređeni u četiri tjedna da, Božić, ostavi trag i izobilje u našem biće.

JL

NEDJELJNA MISAO – PRVA DOŠAŠĆA

Advent nam dolazi reći da će s Kristom biti dobro ono što radimo i da, Krista, trebamo primiti s vjerom i radošću. Neka nam je dobrodošao i ovaj Advent!

Koje je bilo Božje čudo nad čudima? Ni manje ni više nego navijestiti Isusovo rođenja. Vjerojatno je najteža namjera pristupiti kao Otac muškarcima i ženama našega vremena.

Njegovo rođenje sa sobom mora nam donijeti radost. Mora nam donijeti želju da budemo bolji ljudi i bolji vjernici. Jer dolazak Gospodnji, trebao bi donijeti polet na životnom putu, promjenu tamo gdje stanuje stari čovjek i nadu gdje raste nesigurnost.

Kako ne zahvaliti Bogu za čudo Kristova rođenja! Danas ne možemo nego otvoriti oči. Ne smijemo ih zatvoriti. Nada nas čini da gledamo i dalje od onog što planina skriva. Nada nas poziva da i budni sanjamo. Zašto? Zbog čega?

Moramo naučiti čekati, jer, uz Božju pomoć, sve se može poboljšati: i materijalno i duhovno. I moramo vjerovati, jer, iako neki kažu da i bez spominjanja Boga, svijet može funkcionirati samo po sebi, iako vidimo da se oblak nesigurnosti, straha neprestano nadvija na našu dobrobit, našu ekonomiju…

A, za čekati, moramo biti na oprezu. Nada se može izgubiti vrlo lako, ako se previše oslanjamo na prolazne senzacije koje štete onom autentičnom, zdravom i istinitom.

Kad Bog ponovno dođe, hoće li naći kršćane da spavaju ili, naprotiv, da su mu vjerni i budni? Kada Bog ponovno dođe, hoće li naći vjernike koji gledaju zvijezdu (koju su gledali pastiri i mudraci) ili zavedeni i uljuljkani raznim reklamama ili željama javnosti?

Svake godine evanđelje nas poziva i potiče da živimo kršćanski Božić. Iz javnog govora se izabacio govor Sretan Božić. Govori se samo sretni blagdani, blagdanski popusti, blagdani. Koji su to blagdani??? Što mi slavimo na Božić. Vjernici na Božić slave rođenje Boga, i slave ga tako da se ispovjede i dođu na njegovu gozbu, sv. Misu. Puno njih želi od Božića praviti limunadu. Mi vjernici čuvajmo autentičnost Božića. Uljepšajmo svijetlom svoje domove, ali i svoje duše.

Podignimo oči. Gospodin dolazi, a to je nešto veliko. Dolazi u malenosti. Mnogi nisu bili svjesni (iako to nije nešto novo), ali ono što je važno je da oni koji žude zvijezdu na nebu, da dobro pripreme svoje živote, tako da njegov dolazak donese nešto novo.

Oni koji slave neke blagdane (ne znam koje) neka u središte svojih života stave bijele medvjede, sobove, jelene, djedove… Ti koji slave blagdane, njima je važnije kupiti nekakav poklon, nego se ispovjediti i na Božić otići na svetu misu. Mi koji slavimo Božić (a ne blagdane), u središte svog doma i života stavimo Isusa Krista.

J.L