NEDJELJNA MISAO 6. KG

Da bismo bolje razumjeli Blaženstva, možda nam treba duhovno buđenje. Samo osoba koja se uzda u Boga uvučena je u izvor života. Ta osoba se ne treba brinuti. U biti, današnja čitanja govore o povjerenju. U što ili u koga stavljamo svoje povjerenje? U Bogu i njegove putove ili u sustavu vrijednosti ovoga svijeta? Nije li daleko bolje donositi odluke koje uključuju povjerenje u Boga? Najdragocjenija stvar u cijelom svijetu je svijest da ne sudjelujemo u bilo kakvoj nepravdi.

Dakle, što je značenje blaženstava? Ono što Isus osuđuje jest da bogatstvo bude moja opsesija i sve ono što želimo imati, dobro mišljenje u javnosti, tijelo koje će drugi hvaliti itd. A posebno kada naš fokus stavljamo da lišimo siromašne i potrebite onoga što je potrebno za njihov dostojan život.

Važno je shvatiti da Isus ne govori protiv materijalnog bogatstva ili pravilne ishrane ili da čovjek bude sretan. On nije bio protiv toga. Nije li nahranio mnoge ljude, uskrisio mrtve i donio sreću i radost tolikim ljudima?

Blaženstva su izbor. Isus ne donosi zakon o tim blaženstvima. On nam govori da krenemo iznad površine kako bismo razumjeli Božje načine.

Kad se mi usudimo vidjeti i prihvatiti sebe u svom svom siromaštvu, onda  Isus gleda na svakoga od nas i kaže: Blago vama koji se obratite meni za pomoć. Blagoslovljeni ste vi koji shvaćate svoju stvarnu potrebu za mnom. Ja sam na vašoj strani i spreman pomoći.

„Blago“ i „jao“ su poziv da se usudimo pogledati na sebe tko smo i što smo uistinu. Isus nam blaženstvima daje smjernice za naš svakodnevni konkretni život. Želi nas voditi na našem putovanju da se ne izgubimo; da nas ne zaslijepe svjetovni standardi i sustavi vrijednosti.

NEDJELJNA MISAO 5. KG

Isus, nas ohrabruje svojom Riječi i poziva da idemo na more. Mi nemamo pravo na obeshrabrenje i pesimizam. Je li nam se čini da naši napori ne donose plodova koliko smo mi željeli i očekivali? Da i nema zvanja koliko je bilo nekada prije? Da nikada kao danas, Crkva nije ima toliko puno načina na raspolaganju (financijske, materijalne, tehničke …) i da nikada kao danas ne susrećemo toliko puno teškoća za sijati ili ribariti? Gospodin, unatoč tome, i dalje se nada. S nama je u našoj čovječnosti i čuva nas govoreći: Izvezi na pučinu! Ja sam s vama!

Možemo mi sumnjati u naše sposobnosti i mogućnosti, što vjerojatno i sumnjamo, ali nikada ne smijemo sumnjati u ono što Isus obećava: “Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta.” Ovo je, između ostalog, uvjerljiv razlog da nastavimo biti budni, spremni. Da nastavimo veslati na ovoj velikoj i mnogobrojnoj barci koja je Crkva. Da nastavimo veslati s našim vrlinama i grijesima, oholosti i poniznosti, snagom i slabosti, uspjehom i neuspjehom, dobrim vremenima i gorkim noćima. Bog nas voli ovakve kakvi jesmo: od krvi i mesa. Hoćemo li pokušati? Izvezi na pučinu! Vrijedi pokušati! Iako smo ponekad, poput Petra, previše ljudi, nedostojni grešnici … i nevrijedni ljubavi koju Bog ima prema nama. Božje milosrđe traži da nastavimo plovidbu na moru.

Petar, shvativši što se dogodilo, osjeća se grješnikom. Nije li se  Petar pitao; kako Gospodin može hodati sa mnom? Tko sam ja da plovi sa mnom u istom brodu? Kako, ovaj koji ništa pretvara u izobilje, se spušta na tu razinu da tu bude, ​​radi i gubi vrijeme sa mnom? Spontano, ovaj ribar je ispustio svoju iskrenu osobnu molitvu i priznanje iz duboke poniznosti: “Odlazi od mene, Gospodine, ja sam grešnik”.

Pred Isusovim božanstvom, bilo je razotkriveno Petrovo čovještvo. Preispituje noć, iscrpljujuću i bezuspješnu, i sada uz Isusovu prisutnost, začuđen razmišlja da je sve to veliko čudo. Što se to dogodilo? Petar je ostao zaslijepljen Isusovom svetosti. Bilo je sada jasno: njihova umorna tijela, prazne mreže i sramota na njihovim licima … podsjećala su Petra da Isus čini ono što i obećava.

Mi nemamo pravo na obeshrabrenje i pesimizam.

Možemo mi sumnjati u naše sposobnosti i mogućnosti, što vjerojatno i sumnjamo, ali nikada ne smijemo sumnjati u ono što Isus obećava: “Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta.”

Kako divan primjer, ovih Isusovi riječi, donosi i nas ohrabruje Bl. Alojzije Stepinac.

NEDJELJNA MISAO 4. KG C

Današnje evanđelje prikazuje Isusa u ulozi proroka. Suočava se s ljudima koji ne vjeruju u ono što on kaže. Možda su pomalo i neprijateljski nastrojeni, ali Isus neće omekšati svoju poruku, niti odustati od nje. Evanđeoska poruka je jasna. Poput Jeremije, koji je trebao napraviti ono što je mislio da je u pravu, i poput Isusa, koji je morao učiniti ono što je vjerovao da je u pravo, bit će vremena i u našim životima kada ćemo morati ustati i činiti ono što znamo da je ispravno.

Prošle nedjelje smo ostali s osjećajem Isusova uspjeha: sve oči su bile uprte u njega! Danas, međutim, sve čine da ga rukama gurnu i strmoglave niz padinu.

Suočeni smo danas s izazovom sekulariziranog društvu, kršteni koji žive kao da i nisu, nesposobnosti ili nespremnosti obitelji da prenosi vjeru, individualistička svijest o svemu što se događa, moralni relativizma ….   Isus nas je davno upozorio: Bit ćete progonjeni, zbog mene“

Crkva, iako to boli, kad je gurnuta niz padinu od raznih medija, filozofija ili ideologija, bliža je Isusa Učitelju. Da, on je bio prezren i nepriznat među svojima. Zašto očekivati da će Crkvi danas biti drugačija? Što naše društvo očekuje od Crkve? Da kaže “da” svemu što pojedine udruge građana traže? Da misli i djeluje kao svijet, a ne kao Boga? Da izda duh svoga utemeljitelja?

Po krštenju i potvrdi, svatko od nas je pozvan biti prorok u našem modernom svijetu- govoriti i nositi svjedočanstvo Božje ljubavi i Božje riječi.

Naše ruke su samo ruke koje  Bog ima za pomoć potrebitima i danas.

Naše oči su samo oči koje Bog ima  da obasja problematični svijet.

Naša srca su samo srca koja Bog mora pokazati svijetu kako živjeti i voljeti.

ML

OBAVIJESTI 3. KG

  • U subotu 2. veljače je blagdan Gospodinova prikazanja u hramu ili Svijećnica. Na poseban način se u našem gradu slavi u našoj crkvi i u katedrali sv. Duje. Tako će u 17.30 sati bit blagoslov svijeća u našoj crkvi, a potom ćemo krenuti u procesiji prema katedrali sv. Duje gdje će se slaviti svečana sveta misa.

NEDJELJNA MISAO 3. KG

Izvješća o Isusovu životu danas su nam došli kao najbolje svjedočanstvo i velika ostavština naših predaka. Crkva je, kroz stoljeća pa do dana današnjeg, čuvala i sačuvala ta izvješća kao veliki polog vjere zbog kojega su, da ne zaboravimo, mnogi muškarci i žene dali svoje živote, jer su bili uvjereni i sigurni da je Isus bio njihova snaga na ovom životnom putu i nagrada u vječnosti. Kolika je vojska redovnika, redovnica, laika darovala svoj život ne zbog njegovih riječi, nego prije svega zbog njegovih djela. Oni su vjerovali u ono što su činili i učinili ono što su vjerovali: Krist je bio njihov vrhovni zakon.

Možemo sebi danas postaviti nekoliko pitanja: Gdje je naša vjera? Gdje smo stavili naša razmišljanja? Što se događa u društvu u kojem živimo koje ismijava čak i živo svjedočanstvo onih koji su otišli prije nas? Gdje su kršćani koji se lako prilagode riječima ” važno je biti dobar”, ali ne daju se privući Božjoj Riječi? Kao sv. Luka, mi se također, moramo osloniti na dokaze da je Bog došao u osobi koja je prožimala dušu i savjest milijuna ljudi: Isusa Krista

Isus, uzimajući kao pozadinu dojmljivo čitanja iz knjige proroka Izaije, imao je veliku vještinu: bio je u izravnoj vezi s nebom, a nije se udaljio od onih oko njega: Horizontalna dimenzija (čovjek) i vertikalna dimenzija (Bog) su bili jedna u Njemu.

Njegov osobni odnos s Bogom, nije spriječilo njegov dijalog, zanimanje ili blizinu ljudima svoga vremena. Znao je kako živjeti s Bogom i kako sudjelovati u patnjama i bolima naroda!    Ta njegova trajna povezanost s nebom bio je motor koji ga je stavio u stalni pokret za zauzetost za siromašne, problematične i one u patnjama.

Isusova religija je savršen akord: Bog i čovjek; Čovjek i Bog. Može li se tražiti čišća i jasnija vjera kao što je Isusova?

NEDJELJNA MISAO 2. KG C

U evanđelju sv. Ivana, Isusova čuda, uzimaju jednu riječ:  znakovi. I s tim znakovima ćemo otkriti bogatstvo i veličinu koju Isus posjeduje. Nakon krštenja, započinje njegov javni život i on sada obznanjuje svoju svrhu i razlog svog dolaska.

Onaj tko želi otkriti Isusovu osobnost, ne mora ništa drugo nego se približiti njegovim znakovima. Vidjeti ćemo, između ostalog, da njegova misija ima jedan cilj: usrećiti ljude. Danas, započinjemo vrijeme kroz godinu, i započinjemo ga sa svadbom u Kani.

Božićno vrijeme se ne može zaboraviti. Zašto je Isus došao? Zašto se Bog rodio u siromašnim jaslicama u Betlehemu? Bog se rodio, da ljudi prepoznaju njegovu prisutnost, njegovu ljubav i moć u Isusu Kristu. Pjevali smo pjesme, o jaslicama, zvijezdama, svjetlu, okupljali se na obiteljske objede; ali sada očekujemo najvažniju stvar: krenuti s njim i staviti se u njegovo poslanje!

Božić je bio kao zračna luka u koju je Bog sletio kao dijete. Ali Bog nas poziva da krenemo. Da pođemo zbog Isusa i, s Isusom, i iz prve ruke zaronimo u to ogromno prostranstvo- koje je nebo- u kojem kuca Božja srce (u srcu Krista), gdje Bog govori (na usne Isusa Krista), ili gdje se vidi Božja ruka (u znakovima Isusa Krista).

S Isusovim krštenju smo stali na putu s njim. A sada na svadbi u Kani počinjemo nazrijeti cijeli krajolik u kojem nam Isus počinje darovati prvo ukusno vino, koje nam svijet krade ili koje se ne nalazi u ovom društvu.

Sa sv. Ivanom, znak svadbe u Kani, ima punu snagu i danas. Gdje mi propuštamo sreću? Koji je to potpuniji banket na kojem kušamo vodu našeg postojanja, a ostavljamo dobar liker osobnog susreta s Isusom?

Dobar glas o Isusu se ne može svesti samo na “malo dijete” rođeno u jaslama. To dijete je naraslo, kršteno je i, ako ćemo sada na njegov život gledati kao da je rendgenska slika, vidjet ćemo da obilježja njegove osobnosti nama pokazuju dubine čije dno se nalazi u Bogu .

Jesu li blagdani moga života bogati ili siromašni? Hoću li tražiti pomoć od Isusa kao i Marija u Kani Galilejskoj i biti svjedok i živjeti u uvjerenju da je Boga s nama?!

I, na kraju, gledajmo u Isusa kao i Marija … i recimo: Radit ćemo ono što nam Ti kažeš ili predložiš!

JL

KRŠTENJE GOSPODINOVO

Jedan mlađi čovjek se približavao vagonu vlaka točno u trenutku kada je vlak trebao krenuti. Šef stanice ga ugleda i upita : “Kud si ti pošao? “A putnik odgovori:” Nigdje.” Ali, u trenutku njegove nepažnje, mladić se popeo na vlak i pobjegao.

1. Kristovo krštenje je sjećanje na naše krštenje. Nažalost, danas više nego ikad, nameće se vrlo ozbiljno promišljanje (iako svi vjernici imaju pravo na milost) o sakramentu krštenja i njegovu primanju.

Je li krštenje putovanje “za nigdje”? Ne, ali ponekad se čini da i je. Na vlak “Božje milosti” se uspinje mnoštvo naših poznatih i nepoznatih, i gledamo sa sažaljenjem i kontradikcijom kako putuju jedva nekoliko kilometara kršćanskog puta. Morati će proći neko vrijeme, možda čak i godine, kada će se poželjeti popeti na vagon prve pričesti, krizme ili vjenčanja ili će poželjeti hodati više kilometara do sljedećeg vlaka koji, možda, vodi do same smrti: kada će ga drugi donijeti pred oltar.

Je li to, stvarno, krštenje?

2. Danas, na dan Kristova krštenja u Jordanu, obnovimo i potvrdimo svoje krštenje, svatko od nas. To ne može biti drugačije nego: da živimo onako kako nas Isus poziva, da se trudimo da se naš život, naše riječi, naši životni putovi ne razlikuju od Isusova života, Riječ i Puta. Drugim riječima: krstiti se znači uroniti u istu sudbinu, isto razmišljanje kakvo je i Isusovo. A ne malo jesam kršćanina, malo nisam. Nemojmo biti uprljani i izgubljeni kada vjeru treba podržavati, i biti odgovoran svom krštenju.

3. Evanđelje nam malo govori o Isusovu krštenju. Ali, istina je da Isusovo krštenje označava vrijeme prije i poslije. To je trenutak kada, osjećajući blagoslov neba, započinje svoj put za naviještanja i označavanje kršćanskog puta.

Za nas, krštenje Kristovo, donosi mnoga pitanja:

Je li ga osjećamo kao nešto osvježavajuće, obnavljajuće?

Je li to sakrament koji nam daje razlog naše nade?

Jesmo li svjesni da, biti kršten, uključuje braniti i živjeti po principima evanđelja?

U kojoj mjeri smo spremni prestati biti stari ljudi i postati novi?

Živimo li naše krštenje ili smo zadovoljni s tim da smo kršteni i to je to?

-Poslušamo li ponekad riječi: “Ti si sin moj, ljubljeni “, ili je moje krštenje nešto što se dogodilo u prošlosti?