OBAVIJESTI 13. KG 28.6.2020.

  • Danas u 11 sati, u našoj župi će svoju prvu pričest primiti 38 naših prvopričesnika. Molimo vas da, zbog još uvijek prisutne epidemije, na ovoj sv. Misi sudjeluju samo prvopričesnici i njihove obitelji. A vas molimo da dođete u neko drugo vrijeme, kad se slave sv. Mise u našoj crkvi.
  • Također napominjemo da kroz srpanj i kolovoz u našoj crkvi ne slavimo misu u 11 sati.

OBAVIJESTI 21.6.2020.

  • U sljedeću nedjelju, 28.6. u 11 sati, u našoj župi će svoju prvu pričest primiti 38 naših prvopričesnika. Ujedno vas molimo da ne dolazite na tu sv. Misu zbog još uvijek prisutne epidemije, te da dođete u neko drugo vrijeme, kad se slave sv. Mise u našoj crkvi. Na misi u 11 sati će bit prisutni prvopričesnici i njihova uža obitelj.
  • Također napominjemo da kroz srpanj i kolovoz u našoj crkvi ne slavimo misu u 11 sati.

DUHOVI (A)

Prošlo je pedeset dana od velikog događaja Isusova uskrsnuća. I danas slavimo Pedesetnicu, odnosno blagdan Duhova.

Danas, kao i svaka novorođena beba, uzdišemo za nekim tko će nas pogurnuti kroz život, tko nas hrani i održava nas na životu. Uzdišemo za nekim tko nas, u konačnici, vodi kroz tisuće putova života. Tko je taj netko? Ni manje ni više nego Duh Sveti. Većini nas nepoznat i nevidljiv prijatelj. Prijatelj koji radi puno za nas, a kojemu se mi možda rijetko i zahvalimo za uvijek pravovremenu i točnu pomoć.                                             

Pogreške, nemir, razočaranje i tolike stvari koje nas proganjaju, ali njegovom prisutnošću, postaju naša radost. Ista ona radost, koju su apostoli osjećali – kad su bili s Marijom preplašeni – a tu radost su osjetili u tom vrtlogu vatre i ljubavi, ludila i milosti, života i istine koje je Duh Sveti.

Duh Sveti nas potiče da stvaramo jedinstvo, da živimo u zajednici  vjernika ili, barem, da radimo za zajednicu, i to je pravi odraz neizmjerne Božje ljubavi koju Bog ima za nas.

Prije nekog vremena, na televiziji je bio intervju s jednom časnom sestrom, redovnicom. Kad su je pitali o Božjoj ljubavi, ona je odgovorila: „Nema smisla govoriti o Božjoj ljubavi, ako ljudi s kojima mi živimo ne primjećuju da volimo, da ih ljubimo, da živimo ljubeći”. Samo je Duh Sveti sposoban u nama promicati kulturu koja nas potiče da idemo i sijemo u ovaj naš svijet ljubav koja dolazi od Boga i vraća se Bogu.

Ako je Duh Sveti inicijator mnogih stvari, uključujući i samu Crkvu, kako možemo ne primiti na ovaj dan Duhova ovog „slatkog gosta duše”? Pa, je li moguće da smo toliko prazni jer nam je Duh Sveti, postao stranac? Je li moguće da je naša vjera umorna, jer je Duh, ostao u podrumu našeg postojanja?

Danas, braćo i sestre, koji smo kršteni, koji smo doživjeli toliko dobrih zajednički trenutaka s Isusom; koji smo odgajani i poticani njegovom riječi … mi smo potvrđeni i obnovljeni izlijevanjem Duha Svetoga.

Uvijek je dobro imati na umu legendu o umišljenom drvetu u pustinji. Mislio je, da je on najvažniji. Vjerovao je da bi bez njegove sjene umrli i beduini i ovce koje bi odmarale na jakom suncu danom ili spavale u okrutnosti hladne noći, da nije njega. Ali brzo, jako brzo, naučio je lekciju, vidio je da: vrijedi više, puno više voda koju beduin baci u njegovo korijenje, svaki put kad bi naslonilo glavu na njegovo deblo.

Tako možemo biti s nama. Nemojmo misliti kao ovo drvo, da smo sve sami postigli u životu. Bez Duha, bez njegove svježine, bez vode, bez vatre, mi smo mrtve grane, stabla bez plodova.

Neka nas Duh Sveti vodi putem Isusa Krista. A taj put je MIR

7. uskrsna A

Troja vrata vode u veličanstvenu katedralu u Milanu. Iznad jednog ulaza stoji natpis: “Stvari u ovom mjestu su prolazne.” Iznad drugih vrata je natpis: “Stvari koje nas  uznemiravaju su prolazne.” I iznad glavnih vrata je veliki natpis koji kaže: “Vječne su važne. ”                                                                      

Mi nastojimo razumjeti vječni život kao smisao života koji nema kraja. Ali vječni život kao što se upotrebljava u Ivanovu evanđelju ne podrazumijeva samo količinu ili trajanje života, nego i kvalitetu života. Vječni život, razlikuje se po kvantiteti. I đavao i njegovi anđeli imaju vječni život u tome što nikad ne umiru. Ali ne uživaju u vječnom životu, koji je život savršene sreće i mira u zajedništvu s Bogom. Ono što ljudska duša želi nije samo život vječni, nego vječni život savršenog sjedinjenja s Bogom koji se ne može umanjiti niti u trajanju niti u zadovoljstvu. Ovo je život koji Isus daje, kao što kaže u Ivanu 10,10: “Došao sam da život imaju, u obilju da ga imaju,.” Da bi život vječni bio u potpunosti živ.

U današnjem Evanđelju Isus ukazuje na put u vječni život. “A ovo je život vječni: da upoznaju, jedinoga istinskog Boga i Isusa Krista kojega je poslalo” (Ivan 17: 3). Neki ljudi su iznenađeni što Ivan govori o “poznavanju” Boga, a ne o “vjerovanju” u Boga. Ali znanje se ovdje koristi u tipičnom hebrejskom smislu, kada se nešto događa između dvije osobe, a ne kao nešto što se odvija u nečijoj glavi. Riječ opisuje dvije osobe ujedinjene u intimnom odnosu ljubavi, npr. “Adam je poznavao svoju ženu Evu” (Postanak 4: 1). Znanje o Bogu koje vodi do vječnog života nije intelektualno već relacijsko.

Vječni život zahtijeva “da te mogu upoznati (kao), jedinog, pravog Bog”. A ta izjava ima smisla jer se mnogi predstavljaju kao božanstava. U Isusovo vrijeme, rimski carevi su tvrdili da su oni bogovi i njima su se kao takvima i klanjali. Ali Isus tvrdi da vječni život leži u prepoznavanju da postoji jedan, jedini pravi Bog, Bog kojeg Isus naziva svojim Ocem i da je svaka druga osoba ili stvar koja tvrdi da je Bog lažna.

Da bismo identificirali mnoge bogove našega vremena trebamo se samo pitati: “Koje osobe, ideologije ili institucije danas zahtijevaju od nas neupitnu odanost”. Na umu se javljaju nekoliko odgovora: (1) Tajni kultovi i pokreti. (2) Obožavanje sebe, u kojem je dobar život shvaćen kao sposobnost upuštanja u samo zadovoljstvo. (3) Kapitalizam u kojem se ljudske vrijednosti ocjenjuju prema njihovoj novčanoj vrijednosti.  Možemo nabrajati još u nedogled.                                                 

Isus poziva one koji traže vječni život, da daju apsolutnu vjernost Bogu – Isusu Kristu kao jedinom istinskom Bogu.

Temelj kršćanske vjere rane crkve bila je vjera u Isusa kao Mesiju. Važno je značenje ove ispovijesti, da je jedan istiniti Bog, koji je u sebi nevidljiv i nepoznat, postao vidljiv i poznat u osobi Isusa Krista. Isus je objava Boga. On je Emanuel, Bog s nama.

Svatko traži dug i dobar život. Vječni život je beskrajno dobar život. To je ono što svi tražimo. Isus nam danas govori kako postići taj važan cilj života. Moramo izgrađivati ​​ osobni odnos s Bogom Isusom Kristom kojeg je poslao da ga upozna s cijelim čovječanstvom.

OBAVIJEST

Dragi roditelji prvopričesnika

Splitsko-makarski nadbiskup je poslao dopis svim župama da se ove godine ipak mogu organizirati prve pričesti i prve ispovijedi.

Pozivam Vas da se susretnemo na roditeljskom sastanku u subotu, 23. svibnja 2020. godine u 10 sati i dogovorimo o mogućim terminima.

Iskren pozdrav

p. Jozo Čirko

Ukoliko imate potrebu nazvati me, možete na broj mobitela 098 55 99 33

6. USKRSNA (A)

Na ulaznima vratima obično ima brava. I da bi ušli u neku kuću ili prostoriju, potrebne su dvije stvari: da otključate izvana ili ga netko otključava iznutra. Sve drugo bi bila provala. A postoji jedna afrička poslovica koja kaže da kad nekome otključate vrata, istovremeno otključavate i usta.

Uskrsno vrijeme završava blagdanom Duhova, koji slavi izlijevanje Duha Svetoga na apostole koji su se okupili u Gornjoj sobi (Dj 2,1-14).  To znači da se mora otključati i ući u Gornju sobu prije nego što primi darove i plodove Duha Svetoga. Ako se Gornja soba mora otključati, koji su onda ključevi koji bi se trebali koristiti za otključavanje?

Odgovor na gore navedeno može se naći u uvodnim riječima današnjeg evanđelja: „ako me ljubite, držat ćete se mojih zapovijedi. I molit ću Oca i on će vam dati drugog branitelja da uvijek budete s vama. ” Ako pažljivo pogledamo ovu uvodnu izjavu, otkrit ćemo da dolasku Duha Svetoga treba prethoditi ljubav i čuvanje Božjih zapovijedi. Stoga možemo reći da su ljubav i poslušnost ključevi pomoću kojih možemo otključati vrata u Gornju sobu u kojoj se susret planira. Moramo razumjeti da se ova Gornja soba nalazi negdje unutar nas; u našim dušama.

Ljubav je lako jedna od najčešće korištenih riječi na svijetu. Ljudi to ispovijedaju, roditelji to osjećaju za svoju djecu i očekuju to zauzvrat, glazbenik pjeva o ljubavi, pjesnici i većina religije to propovijeda. Iza svih ovih, ljubav nije samo ono što mi kažemo; ljubav je iznad riječi. Nije ono što osjećamo; to je izvan osjećaja. Nije ono što pjevamo; melodičnija je od bilo koje pjesme. Ljubav je ono što činimo. 

Danas je Isus stavio naglasak na držanje Božje zapovijedi kao pokazatelja ili izraza naše ljubavi prema Bogu: “ako me ljubite, držat ćete se mojih zapovijedi”. Ta je izjava doista vrlo duboka u razmišljanju. Ovdje razumijemo da ne možemo uistinu držati Božju zapovijed, osim ako nas ljubav prema njemu pokreće ili uguši.

 Izjava kao što vidimo gore, počela je riječju “ako”. Ovdje razumijemo da nas Isus ni na koji način ne prisiljava da ga volimo i držimo njegovu zapovijed. U osnovi je naša odluka i izbor voljeti ga ili ne voljeti, držati se njegove zapovijedi i ne održavati njegovu zapovijed. Na koji god način, naš izbor ima svoje dobitke i gubitke. Primanje Duha Svetoga kojega očekujemo i uskoro bismo slavili ima mnogo veze s ljubljenjem Bogom i izvršavanjem njegove zapovijedi. Čuvanjem Božje zapovijedi iz ljubavi imamo pristup drugom zagovorniku; Duh Sveti. Stoga govorimo o ključevima ljubavi i poslušnosti kao vrlo bitnim i neophodnim ako želimo primiti Duha Svetoga.

Pokušajmo razmišljati ovaj tjedan kako i koliko ljubim Boga, s obzirom kako i koliko čuvam Njegove zapovijedi.

frb

PETA USKRSNA – A

Dobri Pastir, kojeg smo proslavili prošlu nedjelju, a koji otkriva vrata s velikim i božanskim horizontom, predstavlja tri „asa” za dobar potez na ovoj zemlji: to je Put, to je Život i to je Istina. Kombinirajući ova tri poteza, bit će naše poslanje, a naročito naš izazov.

Prvi Isusovi sljedbenici nisu mislili da je to lako ili jasno. Trebalo se izabrati Isusa. Iako su pomalo zbunjeni njegovim riječima, Krist je morao biti kamen temeljac njegova života, postat će jedini put,  autentična istina i apsolutna poveznica za njihov život.

– Nasuprot zbrci dominantnih ideologija, Isus je put koji donosi sigurnost i povjerenje

– Nasuprot lažima, premazanim kremom modernizma, uzdiže se Isusova istina potpomognuta od Boga, a ne, kao u svijetu, u interesu jednih protiv drugih

– Nasuprot smrti, kulturi smrti koja sve više i više želi ući i ulazi u ovaj moderni život, Krist nas podsjeća da je njegov projekt plan života i da nitko, osim Oca, sebe ne smatra vlasnik života drugih ljudi.

Kao i uvijek jedan problem ostaje neriješen: vjerovati i poznavati Isusa. Da bi ga svjedočili prvo ga se mora osjetiti (poput Marije u svojoj utrobi), prepoznati (kao što su ga prepoznali učenici u Emausu) i oponašati ga (kao apostoli). Najveća opasnost i kontradikcija koju mi katolici možemo imati je, da je Isus neznatan prečac (ne put) kroz koje se provlačimo kada želimo da jednostavno primimo neke sakramente; kad ga razumijemo i prihvatio kao savjet (a ne kao vrhovnu istine).

jl

4. USKRSNA – NEDJELJA DOBROGA PASTIRA

U Isusovo vrijeme kako bi padala noć pastiri bi uvodili stada u tor. Ako su bili blizu sela onda bi ih uvodili u zajednički tor za cijelo selo. Ako su bili daleko od sela onda bi ih uvodili u nekakav poljski tor ili katkada u kakvu špilju. Na taj su način čuvali ovce od hladne noći ili divljih životinja.

U današnjem evanđelju Isus spominje obadva tora.

U svom prvom dijelu današnje evanđelje govori o zajedničkom toru u selu. I to se upravo odnosi na rano jutro kada pastiri dolaze u seoski tor po svoja stada  da bi ih  vodili na dnevnu pašu. Isus kaže:  “Tome vratar otvara i ovce slušaju njegov glas. On ovce svoje zove imenom pa ih izvodi. A kad sve svoje izvede pred njima ide i ovce idu za njim jer poznaju njegov glas.”

U drugom dijelu današnjeg čitanja Isus govori o toru u polju.  Na posebni način on upozorava na uski prolaz u tor kroz koji prolaze ovce. Isus veli;  “Ja sam vrata ovcama … Kroza me tko uđe spasit će se:  i ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti.”

Jedan hodočasnik u sv. Zemlju opisuje poljski tor.On se sastoji od kamenog zida koji ga opasujes otvorom nešto većim od metra.I nastavlja kako je jednog danapromatrao tor u blizini Hebrona.Upitao je pastira koji je sjedio pred torom:“Gdje su vrata od ovog tora?”

“Ja sam vrata”, odgovori pastir.

Vrata, isto kao i put, je simbol koji, u Bibliji, označava nešto dublje nego što bi na prvi pogled moglo izgledati. Oni su slike koje se odnose na određeni način ponašanja. Zato Isus kaže: Ja sam vrata. To jest, ja sam model koji treba nasljedovati, jasan čisti primjer koji treba slijediti kako bi ušli u stado. Tko pokušava kopirati drugi model, tko ulazi kroz druga vrata, to je razbojnik, bandit, lopov. I zato pastiri koji se ne identificiraju s Isusom Kristom, našim Dobrim pastirom, su lažni pastiri, plaćenici koji samo traže osobnu korist, a ne dobro stada.

Njegove riječi su bile jednostavne i jasne, ali narod ih nije u potpunosti razumio. Isus ima strpljenja s njima, a i s nama također ima strpljenja, što možda i ne razumijemo. Oni koji su došli prije, objašnjava im Učitelj, bili su lopovi i razbojnici. I zbog toga ih ovce nisu slušale. Čuli su što su oni govorili, ali su shvatili da je u dubini kucala prijevara i laž.

Umjesto toga, Krista, Dobrog Pastira, ovce su prepoznale po glasu i slijedile ga. On ide ispred stada, po palestinskom običaju, ne iza ovaca , nogo ispred; vodeći ih, ne bacanjem kamenja ili vikanjem, ili uz pomoć pasa, nego označava put s vlastitim hodanjem, i prolazan put spasenja.

Nije ni čudo da nam se puno puta govori u evanđeljima da su učenici i mnoštvo slijedili Isusa. Sam Učitelj je rekao izabranima: Dođi i slijedi me. To je bio praktičan način za podučit kako ga oponašati, govoreći im da ga slijede.

Jedan od pastira koji je zaista nasljedovao model kojeg nam danas Isus stavlja kao primjer je sv. Duje, koji je položio život za ovce svoje. Baš kao i Isus. On je stao na vrata tora svoje splitske biskupije i nije dozvolio zvijerima da uđu u tor, samo pored njega mrtva. U ubili su ga kako bi ušli u tor kršćana. Ali Bog zna nagraditi svačiju žrtvu, pa i sv. Dujma. Nije dozvolio da te divlje zvijeri prožderu Dujmovo stado. Nego ga je čuvao i očuvao do dana današnjeg.

Ići istim putem kojim je On hodao, prolaziti kroz isti put živeći nesebično i služiti s guštom, velikodušno i predano. Put ljubavi i odanosti, ponekad put je put uzbrdo, možda uz veliku uzbrdicu gdje se pitamo hoćemo li moći izdržati jer su nam snage na izmaku, ali u konačnici taj put će nam donijeti sigurnu istinu i vječnu sreću.