1. NEDJELJA DOŠAŠĆA (B)

Započinjući put Došašća i gledajući naše život i svjetska događanja, vidimo da je ljudsko pouzdanje oskudno. Što danas čovjek očekuje? Želiš li nešto osim prolaznog? Zašto, umjesto da se osjećamo kao hodočasnik na ovome svijetu- osjećamo se kao lutalice i bez jasnih ciljeva, jer želimo iz naših snova odmah preskočiti na staze života?

Od danas naše će oči bit usmjerene na Božić, i s tim pogledom, uživajmo u ovom vremenu milosti i budnosti, molitve i tišine. Advent je prostor u kojem se srce priprema, priprema za dolazak Gospodina. Hoćemo li naći odgovor u Svetoj noći njegova rođenja? Kucat će na naša vrata, i hoće li nas opet naći odanima nepotrebnim i nebitnim stvarima za njegov dolazak?

Trebamo nadu. Ali, kao i sve drugo, da bi nas se nečim ispunilo… onda prvo moramo osjetiti potrebu za tim nečim i isprazniti ona mjesta koja su ispunjena očajem, ponosom, lijenosti ili nedostatka entuzijazma u našoj vjeri.

Koliko straha i nesigurnost nam donosi kriza (ekonomska, moralna, koronavirus) koja trese cijelu Europu. Milijuni ljudi šokirani su nezaposlenošću, šokirani su jer nemaju životnog pravca ili osjećaju da moraju napustiti svoje zemlje u potrazi za boljom budućnošću. Što možemo učiniti mi kršćani?

A- Ispunimo se nadom. Tako da ove crne scenarije koji nas čekaju, možemo promijeniti ili nadvladati sigurnošću kojom nas Gospodin prati u ovom zadatku.

B – Nemojmo prestati bdjeti. U vremenima nemilosti, materijalne ili kolektivne, moramo biti čuvari dolaska najavljenog stoljećima i da će se, prije ili kasnije, dogoditi: Gospodin će doći. Zašto ovaj programirani pokušaj odvajanja Boga od svake društvene sfere? Isus upozorava „Bdijte“.

C -Ne klonimo duhom. Ako nam Došašće nešto donosi i ima, to je lijepi osjećaj ugodnosti jer: Gospodin je blizu. Bit će na našoj strani. Podijelit će naše tugu i naše patnje. On će postati čovjek poput nas.

Neka nam molitva ovih dana bude intenzivnija i pouzdanija. Da od sada, bude daleko od naših razmišljanja božićni  „meni”, razmišljajmo malo više o onom drugom „meniu“, meniu koji treba i traži naša srca i naše duše, našu osobnu uravnoteženost ili naš um.