NEDJELJNA MISAO 29. KROZ GOD

Čini se da je središnja stvar u ljudskom životu, želja da se bude velika. I površno čitanje svjetske povijesti pokazuje da se radi o borbi za moći, utjecaju, položaju, nadmoći i veličini. Koliki ratove i pobune, a priča je ista: borba za biti i ostati na vlasti. Pogledajmo samo kako neki ljudi, plemena i narodi na svijetu pridaju svom imenu “Veliki”? Aleksandar Velikog, Velika Britanija, Veliko Rimsko Carstvo. Zašto? Jednostavan odgovor je jer nastoje da se stvori nejednakost, želja za stvaranjem dominacije nasuprot podložnosti.

Možda se nećemo iznenaditi kad vidimo kako su dvojica braće, Jakov i Ivan, došli do Isusa sa zahtjevom. Oni su zapravo došli do Isus da lobiraju za pozicije u njegovoj SLAVI. To znači da su bili sigurni u slavni trenutak. Ovdje se jasno vidi da apostoli još uvijek nisu u potpunosti razumjeli identitet i poslanje Isusa Krista. Još su mislili da je politički mesija; politički kralj.

Dvojica braće su bili ambiciozni i moglo im se diviti. Ali, u svojoj potrazi su bili usmjereni na slavu, a ne na put koji bi vodio slavi. Zbog ovakvog stava, Isus ih pita mogli li piti čašu koju će on piti, a to je patnja. Njihova ambicija da dođu do slave bila je toliko jaka da nisu čak imali ni strah od pijenja čaše. Bili su sigurni da će čaša doći i proći (i možda neće biti tako bolna), ali će se nakon toga slaviti.

Dobro je biti ambiciozan, ali samo ako je naša ambicija na vječnim vrijednostima.