KRŠTENJE GOSPODINOVO

Jedan mlađi čovjek se približavao vagonu vlaka točno u trenutku kada je vlak trebao krenuti. Šef stanice ga ugleda i upita : “Kud si ti pošao? “A putnik odgovori:” Nigdje.” Ali, u trenutku njegove nepažnje, mladić se popeo na vlak i pobjegao.

1. Kristovo krštenje je sjećanje na naše krštenje. Nažalost, danas više nego ikad, nameće se vrlo ozbiljno promišljanje (iako svi vjernici imaju pravo na milost) o sakramentu krštenja i njegovu primanju.

Je li krštenje putovanje “za nigdje”? Ne, ali ponekad se čini da i je. Na vlak “Božje milosti” se uspinje mnoštvo naših poznatih i nepoznatih, i gledamo sa sažaljenjem i kontradikcijom kako putuju jedva nekoliko kilometara kršćanskog puta. Morati će proći neko vrijeme, možda čak i godine, kada će se poželjeti popeti na vagon prve pričesti, krizme ili vjenčanja ili će poželjeti hodati više kilometara do sljedećeg vlaka koji, možda, vodi do same smrti: kada će ga drugi donijeti pred oltar.

Je li to, stvarno, krštenje?

2. Danas, na dan Kristova krštenja u Jordanu, obnovimo i potvrdimo svoje krštenje, svatko od nas. To ne može biti drugačije nego: da živimo onako kako nas Isus poziva, da se trudimo da se naš život, naše riječi, naši životni putovi ne razlikuju od Isusova života, Riječ i Puta. Drugim riječima: krstiti se znači uroniti u istu sudbinu, isto razmišljanje kakvo je i Isusovo. A ne malo jesam kršćanina, malo nisam. Nemojmo biti uprljani i izgubljeni kada vjeru treba podržavati, i biti odgovoran svom krštenju.

3. Evanđelje nam malo govori o Isusovu krštenju. Ali, istina je da Isusovo krštenje označava vrijeme prije i poslije. To je trenutak kada, osjećajući blagoslov neba, započinje svoj put za naviještanja i označavanje kršćanskog puta.

Za nas, krštenje Kristovo, donosi mnoga pitanja:

Je li ga osjećamo kao nešto osvježavajuće, obnavljajuće?

Je li to sakrament koji nam daje razlog naše nade?

Jesmo li svjesni da, biti kršten, uključuje braniti i živjeti po principima evanđelja?

U kojoj mjeri smo spremni prestati biti stari ljudi i postati novi?

Živimo li naše krštenje ili smo zadovoljni s tim da smo kršteni i to je to?

-Poslušamo li ponekad riječi: “Ti si sin moj, ljubljeni “, ili je moje krštenje nešto što se dogodilo u prošlosti?