NEDJELJNA MISAO 7. KG

Pljačkaš je noću ušao u kuću bogatog poslovnog čovjeka namjeravajući ukrasti sve što je mogao pronaći vrijedno: novac, zlato, možda dragulje itd. Supruga i troje mladih tinejdžera čuli su buku, ustali su da vide što se događa. Pljačkaš se uspaničio kad je vidio da netko ima u kući i odmah pucao i ubio je ženu. Kasnije ga je uhvatila policija. Pitali su suprug te mlade žene što bi htio da se dogodi čovjeku koji je ubio njegovu ženu. Njegov je odgovor zapanjio sve. Rekao je: „Opraštam ubojici moje drage žene. Ja sam kršćanin i moja vjera mi govori da volim svoje neprijatelje“.

Koliko bi nas moglo dati odgovor da je netko koga volimo, netko potpuno nevin, ubijen? Ne bi li doista bilo teško? Ipak, to je Isusova radikalna poruka u današnjem evanđelju. Jer, kaže, da je takav naš Nebeski Otac prema svakome od nas. Prema Isusu, ‘Ako ljubite svoje neprijatelje i činite dobro, imat ćete veliku nagradu i bit ćete sinovi i kćeri Svevišnjeg ‘. On nastavlja: “Budi milosrdan kako je tvoj Nebeski Otac milostiv”.

Kako je ovo teško u praksi.

Onda se sjetim posjeta i opraštanja koje je pokojni sveti papa Ivan Pavao II. dao Mehmetu Aliju Agcu, turskom ubojici koji je pucao i ranio ga 13. svibnja 1981. u Rimu.

Nismo li u velikoj napasti da uzvratimo “okom za oko”? Bog ne traži od mene da riješim sukob u Venezueli ili Palestini, ali me pita , postoji li netko kome odbijaš oprostiti ili pokušavaš se osvetiti? Isus danas jednostavno govori svakome od nas: Znam da je jako teško voljeti svoje neprijatelje i oprostiti im. Ne možete to učiniti sami. Pitajte me za pomoć i ja ću vam omogućiti da učinite ono što sada mislite da je nemoguće ”.

Možda ste u fazi života u kojoj ste možda povrijeđeni zbog nečega ili nekoga i planirate osvetu. Možda ste “u pravu” jer niste krivi. Međutim, odvojimo malo vremena da razmislimo što nam Isus danas govori:

Vašim neprijateljima, pokažite ljubav.

Onima koji te proklinju, blagoslovi ih .

Svakom tko vas udari, nemojte uzvratiti.

Svakom tko traži, dajte (ako imate).

Svima koji vas vrijeđaju, pokazujte milost i oprostite.

Dok idemo u novi tjedan, nastojmo držati naše oči na ovim Isusovim uputama.

NEDJELJNA MISAO 6. KG

Da bismo bolje razumjeli Blaženstva, možda nam treba duhovno buđenje. Samo osoba koja se uzda u Boga uvučena je u izvor života. Ta osoba se ne treba brinuti. U biti, današnja čitanja govore o povjerenju. U što ili u koga stavljamo svoje povjerenje? U Bogu i njegove putove ili u sustavu vrijednosti ovoga svijeta? Nije li daleko bolje donositi odluke koje uključuju povjerenje u Boga? Najdragocjenija stvar u cijelom svijetu je svijest da ne sudjelujemo u bilo kakvoj nepravdi.

Dakle, što je značenje blaženstava? Ono što Isus osuđuje jest da bogatstvo bude moja opsesija i sve ono što želimo imati, dobro mišljenje u javnosti, tijelo koje će drugi hvaliti itd. A posebno kada naš fokus stavljamo da lišimo siromašne i potrebite onoga što je potrebno za njihov dostojan život.

Važno je shvatiti da Isus ne govori protiv materijalnog bogatstva ili pravilne ishrane ili da čovjek bude sretan. On nije bio protiv toga. Nije li nahranio mnoge ljude, uskrisio mrtve i donio sreću i radost tolikim ljudima?

Blaženstva su izbor. Isus ne donosi zakon o tim blaženstvima. On nam govori da krenemo iznad površine kako bismo razumjeli Božje načine.

Kad se mi usudimo vidjeti i prihvatiti sebe u svom svom siromaštvu, onda  Isus gleda na svakoga od nas i kaže: Blago vama koji se obratite meni za pomoć. Blagoslovljeni ste vi koji shvaćate svoju stvarnu potrebu za mnom. Ja sam na vašoj strani i spreman pomoći.

„Blago“ i „jao“ su poziv da se usudimo pogledati na sebe tko smo i što smo uistinu. Isus nam blaženstvima daje smjernice za naš svakodnevni konkretni život. Želi nas voditi na našem putovanju da se ne izgubimo; da nas ne zaslijepe svjetovni standardi i sustavi vrijednosti.

NEDJELJNA MISAO 5. KG

Isus, nas ohrabruje svojom Riječi i poziva da idemo na more. Mi nemamo pravo na obeshrabrenje i pesimizam. Je li nam se čini da naši napori ne donose plodova koliko smo mi željeli i očekivali? Da i nema zvanja koliko je bilo nekada prije? Da nikada kao danas, Crkva nije ima toliko puno načina na raspolaganju (financijske, materijalne, tehničke …) i da nikada kao danas ne susrećemo toliko puno teškoća za sijati ili ribariti? Gospodin, unatoč tome, i dalje se nada. S nama je u našoj čovječnosti i čuva nas govoreći: Izvezi na pučinu! Ja sam s vama!

Možemo mi sumnjati u naše sposobnosti i mogućnosti, što vjerojatno i sumnjamo, ali nikada ne smijemo sumnjati u ono što Isus obećava: “Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta.” Ovo je, između ostalog, uvjerljiv razlog da nastavimo biti budni, spremni. Da nastavimo veslati na ovoj velikoj i mnogobrojnoj barci koja je Crkva. Da nastavimo veslati s našim vrlinama i grijesima, oholosti i poniznosti, snagom i slabosti, uspjehom i neuspjehom, dobrim vremenima i gorkim noćima. Bog nas voli ovakve kakvi jesmo: od krvi i mesa. Hoćemo li pokušati? Izvezi na pučinu! Vrijedi pokušati! Iako smo ponekad, poput Petra, previše ljudi, nedostojni grešnici … i nevrijedni ljubavi koju Bog ima prema nama. Božje milosrđe traži da nastavimo plovidbu na moru.

Petar, shvativši što se dogodilo, osjeća se grješnikom. Nije li se  Petar pitao; kako Gospodin može hodati sa mnom? Tko sam ja da plovi sa mnom u istom brodu? Kako, ovaj koji ništa pretvara u izobilje, se spušta na tu razinu da tu bude, ​​radi i gubi vrijeme sa mnom? Spontano, ovaj ribar je ispustio svoju iskrenu osobnu molitvu i priznanje iz duboke poniznosti: “Odlazi od mene, Gospodine, ja sam grešnik”.

Pred Isusovim božanstvom, bilo je razotkriveno Petrovo čovještvo. Preispituje noć, iscrpljujuću i bezuspješnu, i sada uz Isusovu prisutnost, začuđen razmišlja da je sve to veliko čudo. Što se to dogodilo? Petar je ostao zaslijepljen Isusovom svetosti. Bilo je sada jasno: njihova umorna tijela, prazne mreže i sramota na njihovim licima … podsjećala su Petra da Isus čini ono što i obećava.

Mi nemamo pravo na obeshrabrenje i pesimizam.

Možemo mi sumnjati u naše sposobnosti i mogućnosti, što vjerojatno i sumnjamo, ali nikada ne smijemo sumnjati u ono što Isus obećava: “Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta.”

Kako divan primjer, ovih Isusovi riječi, donosi i nas ohrabruje Bl. Alojzije Stepinac.

NEDJELJNA MISAO 4. KG C

Današnje evanđelje prikazuje Isusa u ulozi proroka. Suočava se s ljudima koji ne vjeruju u ono što on kaže. Možda su pomalo i neprijateljski nastrojeni, ali Isus neće omekšati svoju poruku, niti odustati od nje. Evanđeoska poruka je jasna. Poput Jeremije, koji je trebao napraviti ono što je mislio da je u pravu, i poput Isusa, koji je morao učiniti ono što je vjerovao da je u pravo, bit će vremena i u našim životima kada ćemo morati ustati i činiti ono što znamo da je ispravno.

Prošle nedjelje smo ostali s osjećajem Isusova uspjeha: sve oči su bile uprte u njega! Danas, međutim, sve čine da ga rukama gurnu i strmoglave niz padinu.

Suočeni smo danas s izazovom sekulariziranog društvu, kršteni koji žive kao da i nisu, nesposobnosti ili nespremnosti obitelji da prenosi vjeru, individualistička svijest o svemu što se događa, moralni relativizma ….   Isus nas je davno upozorio: Bit ćete progonjeni, zbog mene“

Crkva, iako to boli, kad je gurnuta niz padinu od raznih medija, filozofija ili ideologija, bliža je Isusa Učitelju. Da, on je bio prezren i nepriznat među svojima. Zašto očekivati da će Crkvi danas biti drugačija? Što naše društvo očekuje od Crkve? Da kaže “da” svemu što pojedine udruge građana traže? Da misli i djeluje kao svijet, a ne kao Boga? Da izda duh svoga utemeljitelja?

Po krštenju i potvrdi, svatko od nas je pozvan biti prorok u našem modernom svijetu- govoriti i nositi svjedočanstvo Božje ljubavi i Božje riječi.

Naše ruke su samo ruke koje  Bog ima za pomoć potrebitima i danas.

Naše oči su samo oči koje Bog ima  da obasja problematični svijet.

Naša srca su samo srca koja Bog mora pokazati svijetu kako živjeti i voljeti.

ML