NEDJELJNA MISAO 1. KORIZMENA

Korizma je putokaz, ali smisao je Krist sa svojom smrću i uskrsnućem.

Hoćemo li biti sposobni biti osjetljivi prema drugima i pripremiti svoje srce pred Isusov dolazak?

Napasti, uvijek napasti čovjeku dolaze ususret:

-Napast napuštenosti. Zašto vjerovati u Boga kojega nikada nismo vidjeli? Nije se li lakše pokloniti onim drugim “malim bogovima”, bogovima koje nam svijet nudi kao atraktivne putem televizije, moći, novca, užitka ili blještavila?

-Napast površnosti. Pobrkati, kamenje koje podupire zgradu svijeta, s istinskim čvrstim i temeljnim kamenom. Što će ostati sutra, veliki gradovi koje gradi čovjek, ili je veliki nebeski dom koji nam Krist obećava u svom Evanđelju?

-Napast temeljnih stvari. Idemo kroz nekakav pakleni život i, u tom paklenom životu, nude nam se sočne čestitke, izložene delicije. Danas, neprestano, od hirovita i hedonističkog društva, zakonom nam se naređuje da napustimo Boga, opijaju nas pićima svijeta na štetu hrane vjere, pobjeći iz obitelj Crkve pozivajući nas da prihvatimo druge stvarnosti.

-Napast za idolopoklonstvom. Pokriti u našem srcu i našim mislima, u našim obiteljima i u našim stavovima, druge bogove koji zahtijevaju nedostatak etike i morala, bez vjere i potpuno odricanje naših vjerskih uvjerenja. Koji bogovi žive u našim srcima? Jeli onako koji visi na zidovima naših domova? Križevi ili jednostavne slike? Ili je to nekakav bog koji je trenutno u modi? „Nemaj drugih bogova uz mene“

Korizma, sama po sebi nije cilj, korizma nam pomaže da nastanimo Boga u srce našeg života. Da nam molitva postane ponovno gušt. Da pratimo Krista, koji je svojim križem, uzeo bolesti ovoga svijeta. Gledajmo prema Svetoj gori (Kalvarija), gdje će nam Bog pokazati vrijednost svoje ljubavi, odanosti, poslušnosti i poniznosti.

Zato što je iskusio kušnje, Isus zna koliko mogu biti opasne.

I zbog tog, može suosjećati s nama, u trenucima naših iskušenja.

JL