BLAGOSLOV OBITELJI – SV. DOMINIK 2019.

27. prosinca

Radunica

28. prosinca

Dvornikova,  Kukočeva, Vickotina, Dumanića, Ružićeva, Bubalova, Pervanova, Ninčevića, Biankinijeva, Trg Mihovila Pavlinovićan, Na Toć

30. prosinca

Tararina, Trumbučac,  Zvizdina, Vrzov Dolac, Gojsalićeva, Bregovita,

31. prosinca

Mosorska, Stari Pazar, Hrvojeva, Šegvića, Radovanova, Zlodrina poljana

2. siječnja

Petrića, Vesanovića, Zagrebačka, Vrh Lučac, Slobode

3. siječnja

Zvonimirova, Duplančića dvori, Kuzmanića

4. siječnja

 Poljana kneza Trpimira,  Petrova, Omiška, Rokova, Na Tupini

ISPOVIJED U CRKVI SV. DOMINIKA

PONEDJELJAK               preko misa u 7, 8 i 18:30

UTORAK                                       7-10 i 18:30 sati

SRIJEDA                                        7-10 i 18:30 sati

ČETVRTAK                                   7-10 i 18:30 sati

PETAK                                      7-11:30 i 17-19 sati

SUBOTA                                   7-11:30 i 17-19 sati

NEDJELJA                               7-11:30 i 17-19 sati

PONEDJELJAK                       7-11:30 i 17-19 sati

UTORAK  (BADNJAK)                              7-11:30

NE ISPOVIJEDAMO

NA BADNJAK POPODNE,

BOŽIĆ I SV. STJEPANA

NEDJELJNA MISAO – TREĆA DOŠAŠĆA

“Radost, radost, radost … u tom tonu, braćo slavimo misu ovu trećem nedjelju Došašća. Radost, jer će nam se roditi dijete, dijete koje će biti naša tajna, naš osmijeh, naša snaga. Od sada, od ove nedjelje, naziremo već ono što se događa na Božić. I pazimo! Da ništa ne zamijeni, ni da nas išta liši kršćanske radosti, da nam išta ugasi čistoću kršćanskog osjećaja svjetla, sjećanja i boja. Nadam se da ćemo, ove dane u tom i uspjeti?

Bog dolazi, da nas spasi. Pa tko se ne bi radovao kada, u neizvjesnosti života, u crnilu ovoga svijeta, netko dolazi s prijateljskim glasom i licem raspoloženim da nam pomogne?

Nedjelja je Radosti. A u svijetu, na žalost, nema baš puno dobrih vijesti. Mi želimo biti potpuno zadovoljni, ali u tome ne uspijevamo. I Isus nam se približava, i daje nam optimizam i entuzijazam.

Je li mi stvarno želimo ovaj Isusov posjet? O čemu mi razmišljamo? O kome sanjamo? Jer, da istinski proslavimo nadolazeći Božić, moramo imati- ne gladi ili žeđi za kolačima, puricom i mlincima – nego gladi i želje za Bogom.                 

Da njegov dolazak obogati odnose i susrete naše obitelji; da njegova velika ljubavi, pokrene i našu ljubav; ili da tišina koja dolazi k nama, učini našu molitvu što dubljom i iskrenijom.

Ova nedjelja radosti bi nas trebala obnoviti u svjetlu vjere. Da probudi u nama želju da Gospodin dođe i ostane među nama. Da zaista vjerujemo da, Isus, svojim rođenjem može ispuniti sreću i težnju svakog čovjeka.

Prijatelji: nastavimo pripravljati put Gospodinu! I, ako možemo, to činimo s radošću. Bez razočaranja ili očajavanja. Gospodin ne želi lažne osmijehe, niti obješene face. Kada se Isus rodi, on treba klanjatelje u duhu i radosti. Hoćemo li biti u mogućnosti darovati Boga ponižena i utjelovljena, darom naše radosti – jer je došao među nas?

Braćo i sestre, već od sada slavimo, radujmo se i uživajmo u velikom blagdanu ljubavi.

Od sada, prijatelji, uživajte i radujte se s našim spasenjem. I, poput Ivana, kamo sreće da ova velika radost, bude razlog što smo Isusovi prijatelji, i da na to prijateljstvo odgovorimo – više djelima, a ne samo riječima. To jest, s našim životima.

jl

NEDJELJNA MISAO – DRUGA DOŠAŠĆA

Dolazak djeteta u kuću, između ostalog, uvijek pretpostavlja i neke promjene – društvene, osobne, pa čak i estetske. Mjesto buke pretvaraju u mjesto tišine, “ja” pretvara u “on”, a uključuje i čistoću koja nekako i osigurava zdravlje.                  

Bog koji je došao kao “dijete” od nas traži promjenu. Zašto? Zato što je to “dijete” stvarno dobra vijest koja u naš život unosi sreću.

Pomalo već uronjeni u došašće, u susret nam dolazi jedna jedinstvena osoba, s okusom pustinje, umjerenosti – trezvenosti, s krikom, promjenom, obnovom i pozivom na pokoru: Ivan Krstitelj.

Božić, u kojem slavimo događaja rođenja Isusova, ohrabruje nas da preuredimo verziju našeg života. Jer, naše življenje, naša razmišljanja i naše biće … možda je pomalo zastarjelo.

Došašće, u ovu drugu nedjelju, poziva nas da promijenimo “čip”. Da instaliramo novu verziju za naš život! Isus dolazi! Ne zavrjeđuje li njegov dolazak našu promjenu?

Ivan Krstitelj je vapaj Crkve koja nas, aktivno i pasivno, potiče da podignemo antene vjere. Gdje smo stavili naše ciljeve, želje ili nastojanja?

Ivan je novost čitave Crkve koji nas, prije Božića, potiče da idemo u susret Gospodinu koji dolazi. Hoćemo li biti u mogućnosti pripremiti dostojno prebivalište, neke dobre putove, i kad se dijete Isus rodi ne nađe nas da se klanjamo pred nekim drugim  bogovima?

Ivan Krstitelj je glas koji se nikad ne umori. Objava (govor, vika) u beskrajnoj pustinji, gdje su se mnogi izgubili. Krik koji nije namijenjen ničemu drugom doli sreći čovječanstva; povratak Bogu onih muškaraca i žena koji su, zbunjeni bukom ovoga svijeta, trebaju čuti slatku poruku: Bog dolazi da nas spasi!

Toliko puta, Došašće,  nam napominje da je to vrijeme nade, radosti i pokore. Ali, nije li dolazak novog člana u obitelji,  motiv i razlog za temeljitije i pažljivije čišćenje cijele unutrašnjosti kuće? Ne zaslužuje li Gospodin da ono, što kvari naše biće, promijenimo;  da njegovo rođenje bude nešto stvarno i opipljivo u dubini naše duše.

Došašće, osim što je vrijeme nade … je vrijeme kada se režu voćke. Mogli bi i mi odrezati one grane koje su u našoj nutrini višak ili bez voća, koje su podivljale.

Ne zaslužuje li Bog ovo i više od ovoga?

Neka naša kuća, srce i duša, budu dobro raspoređeni u četiri tjedna da, Božić, ostavi trag i izobilje u našem biće.

JL