OBAVIJESTI 3. KOR 15.3.2020.

  • Danas obilježavamo dan solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini. Zato ćemo milostinju prikupljenu na današnjim sv. Misama poslati za potrebe Crkve u Bosni i Hercegovini.
  • Zbog pojave koronavirusa u Hrvatskoj, Nadbiskupija splitsko-makarska je donijela odredbe kako se ponašati u crkvi za vrijeme sv. Mise. Izdvajamo neke stvari: ne pruža se znak mira i sveta pričest se dijeli isključivo na ruku… Detaljne upute možete pročitati na ulazu u našu crkvu i na Internet stranicama naše Nadbiskupije.
  • Također, vjeronauka u župi nema do daljnjega.
  • Pobožnost Križnog puta ćemo imati redovito kroz vrijeme korizme. U ovo vrijeme panike, jedino molitva donosi mir.

Sve informacije o događanjima u župi možete pratiti na našoj Internet stranici dominikanski-samostan-st.hr

NEDJELJNA MISAO 3. KORIZMENA A

Puno puta cijenimo stvari koje nemamo ili kada su neke stvari rijetke. To se na primjer događa s vodom u velikom dijelu ovog našeg svijeta. A žedna su i grla čovječanstva.

Kao što zemlja bude žedna, nešto slično se dogodilo i s Isusom. Bio je umoran, žedan i zamolio je vode. Na rubu bunara, Samarijanka, želi ostati neprimjećena (što je također važno), ali Isus joj nudi drugu vodu koja donosi mir u život, sreću i radost.

Gdje ti je vrč? Odgovori Samarijanka. Kao i mi kad prigovaramo da Bog ne djeluje u našim životima. Čega smo žedni? Čiste i pitke vode? Ili nečega drugog? Svijet, muškarci i žene našega vremena, su / smo svi zasićeni svega i, u isto vrijeme ničega. Čini nam se da nam ne nedostaje onoga što nam je potrebno za život, a na neki drugi način, čini nam se da uvijek fali “nešto” da budemo sretni.  „Uvik ništa fali“

Kada Isus djeluje. Ne nudi nam flaširanu vodu ili s oznakom koja nam se prodaje u trgovini. Isuse je svjestan čovjekove žeđi. To nije žeđ koja se gasi hladnom tekućom vodom, nego nas dovodi do zdenca koji umiruje i utažuje našu zabrinutost i žeđ za Bogom. Između ostalog, sjediti kraj bunara s Isusom uključuje  i sjediti okrenut prema istinu o samom sebi. I to, koliko to nas košta!

Svatko od nas koji se pripremamo za svete dane Uskrsa, imamo jedan zdenac gdje i u kojem se susrećemo s Bogom.

Zdenac molitve. U njoj nas Bog oblikuje i govori nam. To je zdenac u kojem srce traži Boga, otvara se Bogu i njegovoj volji. (kako bi Duh Božji u njemu činio čuda.)

Zdenac Euharistije. Dok joj se približavamo osjećamo da, osim što nam utaži žeđ, Gospodin nas hrani i jača da snažnije i odvažnije idemo kroz život.

Zdenac Riječi. Kako se približavamo izvoru Riječi osjećamo da nas Gospodin poziva s istom snagom kao i Samarijanku. Čini se kao da se uvijek nađe riječ koja je baš izgovorena meni ili opisuje svakoga od nas. Kao da Bogu, isto što je radio kod Samarijanke, imao poseban interes da budi našu žeđ zbog Njega i za Njega.

Zdenac Crkve. Mnogo naših prijatelja i poznanika radije tražiti vlastite izvore za vjeru i nadu. Ali tko nam je dao da pijemo, sa strašću majke i besplatno, vodu Evanđelja, Božje ljubavi i sakramenata koji potiče i daju život našoj vjeri? Zdenac Crkve. Koliko god ona bila grešna i sveta. U njoj sjedimo i slušamo Riječ; staviti se na zdenac s Bogom kroz sakrament pomirenja;

Suočena sa svijetom gladnim i žednim nepotrebnih stvari, Samarijanka,  predstavlja onaj dio nutrine koju svi mi imamo, i koja zove da se probudi čuva u osobnom susretu s Isusom.

Dobro bi bilo, kao što je potrebno moliti Boga za prirodnu vodu, isto tako, trebali bi pogledati i malo dalje; tražiti vodu Duha Božjega koji će nam utažiti našu žeđ i donijeti mir u naš život.

JL