NEDJELJNA MISAO 4. KORIZMENA A

Tijekom Svjetskog dana vida, 12. listopada 2017., Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) napravila je prezentaciju u kojoj je donijela podatak da oko 253 milijuna ljudi u svijetu ima oštećenje vida, od čega je 36 milijuna slijepo. 

U današnjem Evanđelju, učimo o čovjeku koji se rodio slijep. Može se primijetiti da se stanje slijepca pokazalo predmetom zanimanja Isusovih učenika. Uglavnom su pitali tko je odgovoran za njegovo sljepilo, čovjek ili njegovi roditelji. Kao i učenici, često mislimo da je svaka bolest posljedica nekog prethodnog zlog djela. Ali Isus pojašnjava da čovjekovo stanje nije ni njegova krivnja ni njegovih roditelja, već da će, kroz njegovo oštećenje, biti vidljiva Božja djela. 

Moramo vidjeti više nego ljudskim očima da bismo shvatili kako nečija invalidnost može prikazati djela Božja.

Zatim, Isus nastavlja izlječenjem čovjeka, i on to čini na sasvim drugačiji način. Pljunuvši po zemlji, napravi blato sa slinom koju je razmazao po čovjekovim očima i poslao ga da se opere u bazenu u Siloamu. Ne znamo kako je tada mogao doći do bazena u Siloamu. Moguće je da mu je netko ponudio da ga odvede u bazen, a to nam govori da smo potrebni jedni drugima na našem putovanju od sljepoće do vida.

Susjedi i drugi ljudi koji su čovjeka poznavali kao slijepog prosjaka bili su šokirani kada su ga vidjeli kako se kreće potpunim fizičkim vidom. Često nas Bog blagoslovi da zadivimo ljude oko nas. 

A farizeji se pitaju tko ga je izliječio. 

Kako se lijepo može primijetiti čovjekovo uvjerenje i svjedočenje Isusa Krista usred ispitivanja. Izjavio je da je Isus Krist prorok, pravedan čovjek, a kad se ponovno susreo s Isusom nakon što su ga izbacili iz hrama, ispovjedio je vjeru u Isusa Krista, nazvao ga Gospodinom i poklonio mu.

Pogled na evanđeosku pripovijest pokazuje da je čovjek, koji se od rođenja smatrao slijepim, imao dubok duhovni vid. Suprotno tome, farizeji i njegovi susjedi koji su imali fizički vid bili su duhovno slijepi.  Prorok Jeremija osudio je takve ljude kao budale koji imaju oči, ali ne vidje i uši, ali ne čuju (Jer 5,21). Potrebno je samo s duhovnim pogledom priznati da je Isus Krist Gospodin i da mu se klanjamo. 

Ako je jedino što vidimo meso, tada postoji potreba da se iskreno molimo za duhovni vid. 

Moramo duhovno otvoriti oči, posebno u ovom trenutku naše ljudske povijesti, kada prolazimo kroz ozbiljne zdravstvene turbulencije s pandemijom koronavirusa. Nema sumnje da Bog govori čovječanstvu sa trenutnom situacijom, a moglo bi se sumnjati da ljudi vide što se događa s duhovnog stajališta.

Mi vjernici nastavljamo naše korizmeno putovanje (pa i u karanteni), usredotočimo se na Isusa koji ima moć izbaviti nas iz naše sljepoće uzrokovane pretjeranom ovisnošću o materijalizmu i ovozemaljskom zadovoljstvu. Otvorimo duhovne oči da vidimo što Bog želi da vidimo kako bismo mogli živjeti svoj život u poslušnosti Njemu.

Duhovne oči su Riječ Božja.

FRB