4. USKRSNA – NEDJELJA DOBROGA PASTIRA

U Isusovo vrijeme kako bi padala noć pastiri bi uvodili stada u tor. Ako su bili blizu sela onda bi ih uvodili u zajednički tor za cijelo selo. Ako su bili daleko od sela onda bi ih uvodili u nekakav poljski tor ili katkada u kakvu špilju. Na taj su način čuvali ovce od hladne noći ili divljih životinja.

U današnjem evanđelju Isus spominje obadva tora.

U svom prvom dijelu današnje evanđelje govori o zajedničkom toru u selu. I to se upravo odnosi na rano jutro kada pastiri dolaze u seoski tor po svoja stada  da bi ih  vodili na dnevnu pašu. Isus kaže:  “Tome vratar otvara i ovce slušaju njegov glas. On ovce svoje zove imenom pa ih izvodi. A kad sve svoje izvede pred njima ide i ovce idu za njim jer poznaju njegov glas.”

U drugom dijelu današnjeg čitanja Isus govori o toru u polju.  Na posebni način on upozorava na uski prolaz u tor kroz koji prolaze ovce. Isus veli;  “Ja sam vrata ovcama … Kroza me tko uđe spasit će se:  i ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti.”

Jedan hodočasnik u sv. Zemlju opisuje poljski tor.On se sastoji od kamenog zida koji ga opasujes otvorom nešto većim od metra.I nastavlja kako je jednog danapromatrao tor u blizini Hebrona.Upitao je pastira koji je sjedio pred torom:“Gdje su vrata od ovog tora?”

“Ja sam vrata”, odgovori pastir.

Vrata, isto kao i put, je simbol koji, u Bibliji, označava nešto dublje nego što bi na prvi pogled moglo izgledati. Oni su slike koje se odnose na određeni način ponašanja. Zato Isus kaže: Ja sam vrata. To jest, ja sam model koji treba nasljedovati, jasan čisti primjer koji treba slijediti kako bi ušli u stado. Tko pokušava kopirati drugi model, tko ulazi kroz druga vrata, to je razbojnik, bandit, lopov. I zato pastiri koji se ne identificiraju s Isusom Kristom, našim Dobrim pastirom, su lažni pastiri, plaćenici koji samo traže osobnu korist, a ne dobro stada.

Njegove riječi su bile jednostavne i jasne, ali narod ih nije u potpunosti razumio. Isus ima strpljenja s njima, a i s nama također ima strpljenja, što možda i ne razumijemo. Oni koji su došli prije, objašnjava im Učitelj, bili su lopovi i razbojnici. I zbog toga ih ovce nisu slušale. Čuli su što su oni govorili, ali su shvatili da je u dubini kucala prijevara i laž.

Umjesto toga, Krista, Dobrog Pastira, ovce su prepoznale po glasu i slijedile ga. On ide ispred stada, po palestinskom običaju, ne iza ovaca , nogo ispred; vodeći ih, ne bacanjem kamenja ili vikanjem, ili uz pomoć pasa, nego označava put s vlastitim hodanjem, i prolazan put spasenja.

Nije ni čudo da nam se puno puta govori u evanđeljima da su učenici i mnoštvo slijedili Isusa. Sam Učitelj je rekao izabranima: Dođi i slijedi me. To je bio praktičan način za podučit kako ga oponašati, govoreći im da ga slijede.

Jedan od pastira koji je zaista nasljedovao model kojeg nam danas Isus stavlja kao primjer je sv. Duje, koji je položio život za ovce svoje. Baš kao i Isus. On je stao na vrata tora svoje splitske biskupije i nije dozvolio zvijerima da uđu u tor, samo pored njega mrtva. U ubili su ga kako bi ušli u tor kršćana. Ali Bog zna nagraditi svačiju žrtvu, pa i sv. Dujma. Nije dozvolio da te divlje zvijeri prožderu Dujmovo stado. Nego ga je čuvao i očuvao do dana današnjeg.

Ići istim putem kojim je On hodao, prolaziti kroz isti put živeći nesebično i služiti s guštom, velikodušno i predano. Put ljubavi i odanosti, ponekad put je put uzbrdo, možda uz veliku uzbrdicu gdje se pitamo hoćemo li moći izdržati jer su nam snage na izmaku, ali u konačnici taj put će nam donijeti sigurnu istinu i vječnu sreću.