29. KROZ GODINU (A)

Ako u našoj glavi zavrtimo novac, pomislit ćemo na parabolu o Dobrom Samaritancu. Luka opisuje dobrog samaritanca kako daje dva novčića gostioničaru kao nadoknadu za zbrinjavanje ozlijeđenog i bolesnog čovjeka.

Također ćemo pomisliti na parabolu o radnicima u vinogradu gdje nam Matej govori da vlasnik vinograda daje svakom radniku jedan srebrni novčić.

A iznad svega, mislimo o današnjem evanđelju. To je neka vrsta novčića kojega Isus upotrebljava u odgovoru na pitanje koje mu postavljaju Herodovi simpatizeri i učenici farizeja.

Kad zavrtimo novčanicu u svojoj glavi vidjet ćemo pažljivo lice unutar novčanice, koja pokazuje sliku cara Tiberija. On je car koji je vladao u Rimu za vrijeme Isusova javnog djelovanja. To je isti car Tiberije kojega Luka spominje u vrijeme kad se pojavljuje i Ivan Krstitelj u rijeci Jordanu.

Na drugoj strani novčanice nalazi se slika Livije, Tiberijeve majke. Ona je sjedila i držala  maslinovu granu mira.

Zašto pristaše Heroda i farizeja postavljaju Isusu pitanje u današnjem evanđelju? Je li naš zakon platiti porez Rimskom imperatoru, ili ne? Isus im sugerira odgovor kad im kaže, « Licemjeri! Zašto me iskušavate?»

Herodovci su bili čvrsti podupirači Rimskog prava plaćanja poreza Židovske populacije. Farizeji, u drugu ruku, protivili su se porezu, ali su plaćali iako su izbjegavali političko sukobljavanje s Rimljanima.

Isus bi vjerojatno najradije udaljio obje ove grupe. Ako to zanemarimo, srebrni novčić koji predstavlja sliku Cezara daje Isusu idealan put kako odgovoriti na pitanje.

Kada Isus pita njih imaju li oni denar na kojem je ova osoba, on njih navodi da odgovore na vlastito pitanje. Posjedovanjem rimskog novca on priznaje i obveze prema njima.

Kad oni proizvode novac, Isus im kaže, «Podajte caru carevo, ali dajte i Bogu Božje».

Objašnjenje «Daj caru carevo…. nudi temelj za političku teoriju. Isus sigurno nije namjeravao dijeliti svijet na područja koja pripadaju caru i Bogu, svaki sa svojim vlastitostima i isključivom vlašću.

Niti je Isus odgovorio na pitanje što pripada caru, a što pripada Bogu. Ovdje on ostavlja odluku svakom čovjeku, koji mora razmisliti o problemu suprotnom zahtjevu Božjem i cezara.

Mi kršćani imamo dvostruko građansko pravo. Mi smo stanovnici dvaju svjetova – stanovnici ovoga svijeta i stanovnici neba. I tako, mi imamo dužnosti prema svakom koga moramo poštovati i izražavati poštovanje. Tako Petar govori kršćanima u 1 Pt 2:17: «Boga se bojte (poštujte), kralja častite».

I Pava govori kršćanima u Rim 13: 1, 7: Podložite se vlastima…Daj svakome što mu pripada: komu porez-porez, komu carina-carina, komu poštovanje-poštovanje, komu čast-čast.

Kršćani trebaju otkloniti konflikte. Kršćani su to trebali činiti i u Isusovo vrijeme kao što trebaju činiti i danas.

ml