OBAVIJESTI 1. DOŠAŠĆA

  • Danas započinjemo liturgijsko vrijeme Došašća. Mise zornice u našoj crkvi će se slaviti svaki dan u 7 sati, uz redovite dnevne mise u 8 i 18:30 sati.
  • Napominjemo, zbog trenutne situacije s koronavirusom, svi oni koji žele da ih posjetimo i blagoslovimo obitelj, trebaju se prijaviti u župni ured.

1. NEDJELJA DOŠAŠĆA (B)

Započinjući put Došašća i gledajući naše život i svjetska događanja, vidimo da je ljudsko pouzdanje oskudno. Što danas čovjek očekuje? Želiš li nešto osim prolaznog? Zašto, umjesto da se osjećamo kao hodočasnik na ovome svijetu- osjećamo se kao lutalice i bez jasnih ciljeva, jer želimo iz naših snova odmah preskočiti na staze života?

Od danas naše će oči bit usmjerene na Božić, i s tim pogledom, uživajmo u ovom vremenu milosti i budnosti, molitve i tišine. Advent je prostor u kojem se srce priprema, priprema za dolazak Gospodina. Hoćemo li naći odgovor u Svetoj noći njegova rođenja? Kucat će na naša vrata, i hoće li nas opet naći odanima nepotrebnim i nebitnim stvarima za njegov dolazak?

Trebamo nadu. Ali, kao i sve drugo, da bi nas se nečim ispunilo… onda prvo moramo osjetiti potrebu za tim nečim i isprazniti ona mjesta koja su ispunjena očajem, ponosom, lijenosti ili nedostatka entuzijazma u našoj vjeri.

Koliko straha i nesigurnost nam donosi kriza (ekonomska, moralna, koronavirus) koja trese cijelu Europu. Milijuni ljudi šokirani su nezaposlenošću, šokirani su jer nemaju životnog pravca ili osjećaju da moraju napustiti svoje zemlje u potrazi za boljom budućnošću. Što možemo učiniti mi kršćani?

A- Ispunimo se nadom. Tako da ove crne scenarije koji nas čekaju, možemo promijeniti ili nadvladati sigurnošću kojom nas Gospodin prati u ovom zadatku.

B – Nemojmo prestati bdjeti. U vremenima nemilosti, materijalne ili kolektivne, moramo biti čuvari dolaska najavljenog stoljećima i da će se, prije ili kasnije, dogoditi: Gospodin će doći. Zašto ovaj programirani pokušaj odvajanja Boga od svake društvene sfere? Isus upozorava „Bdijte“.

C -Ne klonimo duhom. Ako nam Došašće nešto donosi i ima, to je lijepi osjećaj ugodnosti jer: Gospodin je blizu. Bit će na našoj strani. Podijelit će naše tugu i naše patnje. On će postati čovjek poput nas.

Neka nam molitva ovih dana bude intenzivnija i pouzdanija. Da od sada, bude daleko od naših razmišljanja božićni  „meni”, razmišljajmo malo više o onom drugom „meniu“, meniu koji treba i traži naša srca i naše duše, našu osobnu uravnoteženost ili naš um.

KRIST KRALJ (A)

Izraz „svi putovi vode u Rim” dolazi iz carstva gdje je izgrađeno više od 400 cesta, od nekih 70.000 kilometara – za komunikaciju kapitala, a Rim se smatra centrom gdje se sabire moć carstva, od najudaljenijih pokrajina. U puno slučajeva te su ceste nastale spontano od samih legija.

Blagdan Kristova kralja je mjesto gdje se sabire sve što smo živjeli, slavili, slušali i kao vjernici osjećali tijekom cijele godine. E sad možemo sebe zapitati:

– Je li nas naša molitva vodila ka upoznavanju Krista?

– Je li nas euharistija vodila da se bolje ukorijenimo u Isusu?

– Jesu li se u nama osjeća Božji poziv da budemo suradnici njegova Kraljevstva?

Ako možemo pozitivno odgovoriti na ova pitanja, onda možemo reći da je sve bilo za Krista, i s Kristom i u Kristu. Čitavo poslanje Crkve započinje i vodi nas do Krista!

Na žalost, svi putovi ne vode ni u Rim niti Kristu. Na našem putu se stvore mnoge stranputice preko kojih, htjeli ili ne htjeli, tražimo svoja neobična kraljevstva (koja ne zahtijevaju puno) i prolazna (jer se ustručavamo tražiti i boriti se za vječna).

Koje su vrijednosti za koje se zalažemo? Jesu li to vječne vrijednosti ili samo prolazne? Je li navješćuju istinu i život ili, možda, dopuštamo da budu zamagljeni prijevarom i smrću?

Pratimo velikog Kralja. Kralja koji nam predstavlja Kraljevstvo gdje križ postaje prijestolom kušnje za one koji ga slijede. Kraljevstvo, gdje nas vijenac trnja podsjeća da su ljubav i služenje ključne za ulazak u skupinu Isusovih slugu. Kraljevstvo u kojem, radost srca, ima prednost nad drugim zamišljenim osmjesima, isforsiranim ili kupljenim od strane moćnika svijeta.

Za čim mi žudimo? Za onim koji služe ili koji se poslužuju?

Jedan je pisac je rekao: “Kad je ljubav kralj, nije potrebna palača” (José Narosky). I kako dobro ova rečenica odražava svečanost koju slavimo danas: Isusovo kraljevstvo. Isusova palača bila je ljubav, a njezine sobe, srca čovječanstva.

Kako otkriti kralja pod poniženim licem? Gdje je njegova veličina u odbačenom tijelo? Je li križ mjesto gdje trebamo pronaći njegovo prijestolje? Tako je! Ljubav je kralj i ljubav je tajna velikog kralja koji je Krist!

Slaveći ovaj blagdan pokušajmo kroz ovaj tjedan, do početka Adventa, razmišljati sve što smo kroz zadnju godinu otkrili o Isusu s Njegovoj Riječi, iz ljubavi, iz Euharistije, i mogu li stvarno danas jasno reći: TI SI, GOSPODE, MOJ KRALJ! Zbog Tebe je moj trud, moja hvala, moja pratnja i moj život, moj vjera i moj predanost.

JL

32. KROZ GODINU (A)

Da je Bog velik, to znamo. Da je njegova milost neograničena, tome se veselimo i to stalno navješćujemo u našim propovijedima i razgovorima, razmišljanjima i teološkim raspravama. Da je, Bog, veliki tragaču svega što je izgubljeno, to smo vidjeli u mnogim trenucima našeg postojanja, a posebno smo to čuli, u prispodobi o izgubljenoj ovci.

Mi smo već navikli govoriti da je Bog toliko dobar da ponekad riskiramo da nam prođe kroz pamet da je Bog zbog toga možda malo i naivan.

Ali u svemu, i za svakoga, uvijek postoji zadnja šansa. Ne možemo se previše povjeriti, ili točnije, ostaviti sve na Božju milost.

Jedan je putnik, naviknut putovati vlakom, dao toliko pouzdanja svom satu da ga je jedan dan, na najvažnijem putovanju koji je imao, došao do postaje i s velikim razočaranjem vidio da je vlak otišao prije samo nekoliko minuta.

Crkva kao zaručnica Božja, živi želeći i radujući se, pateći, ohrabrujući i potičući svjetiljke tolikih djevica predstavljene u tisuće i tisuće kršćana koji njoj pripadaju i njeguju svoju vjeru u Krista Isusa.

– U nekima djevicama, na žalost, iz raznih razloga, vjera je iznemogla, osiromašila i nevidljiva.

– U drugima, snagom Duha, baklja vjere ostaje živa i aktivna, znajući da nas Bog u svakom trenutku, osobno ili zajedno, poziva u svoje zajedništvo.

– Ima li puno vjetrova koji pokušavaju ugasiti mnoštvo svjetiljki koji odražavaju Božju ljubav i Božju prisutnost u svijetu? Naravno da ima.

– Postoje li “gasitelji” koje se pokušavaju ugraditi u vatromet skrivajući istinu stvari i čovjeka? Naravno, da.

Ali, u središtu svega ovoga, današnja prispodoba nas ispunjena nadom i nas ispunja svetim ponosom: nastavljamo čekati Gospodina, ne ležeći na lovorici. I to činimo tako da živimo našu vatru s ogrjevom njegove riječi i dahom njegova Duha.

Ako svake nedjelje dolazimo na svetu misu, pa to je valjda zato što razumijemo da moramo posvetiti naše snage i naše vrijeme da budemo dio nebeskog slavlja. Student ne može položiti ispite ako nije studirali tijekom cijele godine. Sportaš neće sudjelovati na Olimpijskim igrama ako mjesecima ne trenira stotine sati. Penjač neće doći do vrha ako se ne penje, malo po malo, uz uspon planine i savladava najstrmije stijene.

Kao i uvijek, ono što puno vrijedi uključuje i puno žrtve. A tu i je veličina naše vjere

Ako posvetimo toliko puno vremena u našem životu (vjenčanja, putovanja, firme, poslove, jela), kako ne možemo posvetiti naše vrijeme i napore u pripremanju za taj susreta s Bogom? A taj susret nam je jedini siguran. Iako današnje društvo ne voli pričati o tom sigurnom susretu i najljepšem susretu.

Sastojci dobrog ulja za svjetiljku naše vjere, između ostalog, bi mogli biti ovi: Sakramenti, molitva, predanost, nada, stalnost i ustrajnost. Nadolijevajmo ovog ulja da nam se ne ugase svjetiljke za konačni susret s Njim.

JL