25. KROZ GODINU (A)

Možda često puta mislimo da vrijedi pažnje samo onaj posao koji se vidi i plaća. Možda čak, u nekim trenucima, mislimo da ono što je nevidljivi očima svijeta nema smisla ni raditi. Ali, Božji planovi razlikuju se od naših planova, i njegov način rada, razmišljanja i vrednovanja je različit od našeg: mi ostajemo na vanjštini – izgledu, a On … spušta se u srce svake osobe.

U Božjem vinogradu, njegovoj Crkvi, ima posla za sve. Siromasi i tijelom i duhom koji trebaju pažnju, katehete koji traže formaciju, bolesni koji očekuju posjet, ljudi zatvoreni u osamu koji nas mole za malo našeg vremena. Idite u taj vinograd! Isus nam govori: na onaj komad zemlje gdje Crkva nudi najbolje od sebe: Evanđelje. Onoj osobi kojoj je potrebno mala ljubav ili u situacije u koje se ne želi nitko dirati. Isus nam govori: Idite u taj vinograd, moj vinograd!

Voljeti Isusa nije teško, ali voljeti i željeti ono što on želi ili brinuti se o onome o čemu se on brinuo … e to nije uvijek baš ugodno. Koliko puta se zatvaram samo u svoj život. Koliko puta vidim potrebe Crkve kojoj bi baš ja mogao pomoći, ali odustajem zbog straha što će drugi reći ili, jednostavno, jer ne vidim neku važnost u svom angažmanu.

Kako možemo raditi u Gospodnjem vinogradu? S kojim alatom? Molitva koja natapa ono što je posijano; postojanost u našem kršćanskom svjedočenju; pomoć potrebitima; pažljivo slušanje i razmišljanje o Božjoj Riječi… su plugovi koji nam pomažu obrađivati ​​ogroman Božji vinograd, a njegovo je zemljište srce i duša svakog. Možemo li učiniti malo više ili smo dosegnuli svoj vrhunac? Zašto toliko otpora otići tamo gdje nas On šalje? Zašto smo prvi, kada gospodari ovoga svijeta, traže od nas suradnju, a zadnji, kada se radi o božanskim poslovima?

Krist te treba, ako nisi znao. Krist nas treba. Ako negdje postoji nedostatak ljubavi i pravde, nedostatak slobode ili hrane… nije to zato što Bog ne želi ili ne može doći: to je zato što mislimo da su moje ruke isključivo namijenjene za moje; to je zato što su naše noge umorne od praćenja tužnih, umornih, depresivnih ili onih koji ne vjeruju; to je zato što su naša srca postala tako zaključana u našim grudima da nisu u stanju biti osjetljiva na druge svjetove, druge ljude.

Krista nas treba. I trebali bi se odazvati! Odbacimo lijenost. Nemojmo gledati tko vrijedi više ili koji se posao smatra manjim. Važno je da nas Gospodin ponovno šalje u njegov vinograd. Odlučimo se jednom zauvijek.

Nagrada? Plaća? Ono što ni jedan poslovni čovjek ni tajkun ne može ponuditi na zemlji! Vječni život! I je li želimo nešto više od toga?

JL