3. USKRSNA A

Puno puta smo mi imali istu napast učenika iz Emausa – pobjeći, ostaviti sve, svlada nas umor, razočaranje, očaj, osjećaj neuspjeha …. Mi također pokušavam otkrili ovog Isus koji nas iznenađuje, koji hoda s nama, koji nam pokazuje jasne signale da je njegova prisutnost garancija i nada za čvrsto vjerovanje u njegovo uskrsnuću.                                                                  

 On želi podijeliti naše probleme, želi nas izvući iz tame, želi nam dati riječ ohrabrenja koje će razjasniti naše sumnje: „Počevši onda od Mojsija i preko svih proroka, objašnjavao im je sve što ima o Njemu u svim Pismima.”                                                    

Isus Krist, Uskrsli Gospodin, je onaj koji jedini daje smisao tajni  života. Ono što Isus daje ovoj dvojici koji su se uputili u Emaus je više od razgovora, to su njegovi pokreti, njegov stil i raspoloženje što se kod učenika probudilo.

Kako možemo prepoznati Isusa? Ova priča je kateheza o tome kako možemo imati autentičan doživljaj uskrslog Krista.                                                                                      

Na prvom mjestu susrećemo „Riječi”. Oni su razumjeli Pisma i shvatili da su im gorjela srce dok im je govorio. Razmišljajući o Božjoj Riječi i primjenom u našim životima, je način kako prepoznati Boga ljubavi kojeg nam je Isus najavljivao.                

Drugo možemo naći Isusa Krista u Euharistiji. Učenici iz Emausa su „otvorili oči i prepoznali ga ….. i govorili kako su ga prepoznali u lomljenju kruha”.                                                     

Ali, postoji i treći susret koji je potreban nama kršćanima: zajednica. Ne može se biti kršćanin sam, trebamo zajednicu da rastemo kao vjernici. Učenici iz Emausa su ispravili svoj put i vratili se u Jeruzalem „gdje su našli okupljenu jedanaestoricu, i rekli im: istina je, Gospodin je uskrsnuo”. Tri mjesta susreta i tri temelja za kršćanina: Riječ, Euharistiju i zajednica.

Često, usamljenosti i pesimizma, nas preplavi i postane noćna mora u našem životu. Netko je, s nekim razlogom, rekao da „čovjek više gleda prema zemlji nego prema nebu”.

Učenici iz Emausa su bili nešto tako; Bili su zbunjeni i potišteni. Neraspoloženi i bez puno izgleda za ponovna  idiličnom iskustva, osjećaju svu svoje slabosti, jad i očaj.

Isto, u različitim prigodama i s mnogim sličnim situacijama, događa se i ljudima danas: mislili smo da je sve ok, pod kontrolom, a onda nas destabilizira nekakva katastrofa; potres, životne nevolje… Mislili smo jedno, a ispalo totalno drugo!

Gdje je Gospodin? Jesmo li ga ostavili i krenuti svojim putem? Crtamo li naš svijet bez traga njegova uskrsnuća? Je li naš svijet ide prema stalnom i trajnoj dobru ili samo kratkoročnom?

Možda se i mi ovo vrijeme epidemije osjećamo kao i učenici na putu za Emaus, prazni, shrvani, izgubljeni… jer ne možemo susrest Isusa u sakramentima.  Ali i ovo će proći. Opet ćemo se radovati. Stavimo tu svoju slomljenost u euharistiji kako bi izliječio naša slomljena srca. Ali budimo sigurni da nas štiti uskrsli Gospodin. 

JL