30. NEDJELJA KROZ GODINU (A)

Kada netko ima neko predavanje ili kada netko piše neki rad, obično na kraju toga ima i „sažetak“. Tako nam i , Isus iz Nazareta, daje sinteza svega zbog čega je hodao, govorio i djelovao: ljubav Božja za dobrobit čovjeka.

Danas, u nemirnom svijetu, zbunjenom, kompliciranom i iz dana u dan, donose se novi zakoni –doneseni glasovanjem većine –  za dobrobit svih, ali bi se mogli zapitati: Jesu li zakoni pravedni ili nepravedni? Koriste li svima ili samo nekoj manjini? Jesu li usmjereni na opće dobro ili za privatno dobro? Jesu li oni vođeni etikom i moralom ili jednostavno iz obijesti i tvrdoglavosti? Današnje evanđelje nam daje ton koji bi kršćanin trebali nositi u svom životu: ljubav prema Bogu i prema bližnjemu mora označavati ono što jesmo, što govorimo i što činimo.

Pismoznanci koji su iskušavali Isusa imali su u malom prstu svih svojih 613 zapovijedi. S tim, da nisu shvatili, dok su gledali knjigu da su zaboravili autora; toliko su gledali na pismo da su živjeli okrenuti leđima duhu kojim je pisano; toliko su se brinuli o ugodnosti svoga života da su jedva primjećivali bol ili bijedu onih oko sebe. Jer, pitanje nije bilo tko ispunja više i bolje Zakon. Isus stavlja prst na ranu i podsjeća ih da, ljubav prema Bogu, nužno prolazi kroz ljubav prema bližnjemu.

Danas, međutim, stječe se dojam da – i ovu temeljna zapovijed ljubavi – mnogi od nas razumijemo ili živimo na naš način. Često kažemo i slušamo: “Volim Boga i ne trebam Crkvu”. “Ja činim dobro i to je dovoljno”. I u tim frazama, koje mogu biti i velika istina, može se tražiti i razlozi za samo-opravdanja, da se ne pije iz izvora Riječi, ili uključujući  ljubiti Boga i bližnjega … i … „na naš način “, a ne” Božji način “. Ne mislite li da je to tako?

Danas vjernici znaju reći: “Za mene je evanđelje nikome ne činiti loše ili zlo”. A može se nadodati i upitati: A što to znači nikome ne činiti zlo? Proći pokraj nekoga? Zatvorite oči – “imati oči koje ne vide i srce koje ne osjeća”? Ostaviti da nepravda ostane ista?

Danas nas Gospodin pita koja je zapovijed glavna u Zakonu? A mi i dalje odgovaramo isto: “za mene … glavna zapovijed je …” Ali Gospodin nas ne pita to. Uopće ga ne zanima ” što je za nas”, nego koja je glavna zapovijed da se ne udaljimo od Boga. Što odgovaramo? Ono što je bitno jest činiti dobro i ništa drugo? Molitva i razmišljanje o Bogu je nepotrebno? Da smo kršteni ili dođemo pola sata na misu, i slavimo ga? Je li, ljubav Bogu ili bližnjemu, dajemo na kapaljku? Nije li Bog, koji se toliko ponizio za nas, zaslužio puno više od toga? Nisu li naši bližnji oko nas, koji su poput nas na sliku i priliku Boga, vrijedni naše pažnje?

Ako Bog nas voli takve kakvi jesmo, zašto mi nećemo da ljubimo druge kakvi jesu? Nemojmo tražiti koga voljeti. jednostavno volimo one koji su pored nas. Zbog toga moramo napustiti, kako kaže sv. Pavao, stare idole, predrasude i mnoštvo uvjeta koji nam priječe da volimo … baš onako kako Bog očekuje od našeg kršćanskog srca.

JL