32. KROZ GODINU (A)

Da je Bog velik, to znamo. Da je njegova milost neograničena, tome se veselimo i to stalno navješćujemo u našim propovijedima i razgovorima, razmišljanjima i teološkim raspravama. Da je, Bog, veliki tragaču svega što je izgubljeno, to smo vidjeli u mnogim trenucima našeg postojanja, a posebno smo to čuli, u prispodobi o izgubljenoj ovci.

Mi smo već navikli govoriti da je Bog toliko dobar da ponekad riskiramo da nam prođe kroz pamet da je Bog zbog toga možda malo i naivan.

Ali u svemu, i za svakoga, uvijek postoji zadnja šansa. Ne možemo se previše povjeriti, ili točnije, ostaviti sve na Božju milost.

Jedan je putnik, naviknut putovati vlakom, dao toliko pouzdanja svom satu da ga je jedan dan, na najvažnijem putovanju koji je imao, došao do postaje i s velikim razočaranjem vidio da je vlak otišao prije samo nekoliko minuta.

Crkva kao zaručnica Božja, živi želeći i radujući se, pateći, ohrabrujući i potičući svjetiljke tolikih djevica predstavljene u tisuće i tisuće kršćana koji njoj pripadaju i njeguju svoju vjeru u Krista Isusa.

– U nekima djevicama, na žalost, iz raznih razloga, vjera je iznemogla, osiromašila i nevidljiva.

– U drugima, snagom Duha, baklja vjere ostaje živa i aktivna, znajući da nas Bog u svakom trenutku, osobno ili zajedno, poziva u svoje zajedništvo.

– Ima li puno vjetrova koji pokušavaju ugasiti mnoštvo svjetiljki koji odražavaju Božju ljubav i Božju prisutnost u svijetu? Naravno da ima.

– Postoje li “gasitelji” koje se pokušavaju ugraditi u vatromet skrivajući istinu stvari i čovjeka? Naravno, da.

Ali, u središtu svega ovoga, današnja prispodoba nas ispunjena nadom i nas ispunja svetim ponosom: nastavljamo čekati Gospodina, ne ležeći na lovorici. I to činimo tako da živimo našu vatru s ogrjevom njegove riječi i dahom njegova Duha.

Ako svake nedjelje dolazimo na svetu misu, pa to je valjda zato što razumijemo da moramo posvetiti naše snage i naše vrijeme da budemo dio nebeskog slavlja. Student ne može položiti ispite ako nije studirali tijekom cijele godine. Sportaš neće sudjelovati na Olimpijskim igrama ako mjesecima ne trenira stotine sati. Penjač neće doći do vrha ako se ne penje, malo po malo, uz uspon planine i savladava najstrmije stijene.

Kao i uvijek, ono što puno vrijedi uključuje i puno žrtve. A tu i je veličina naše vjere

Ako posvetimo toliko puno vremena u našem životu (vjenčanja, putovanja, firme, poslove, jela), kako ne možemo posvetiti naše vrijeme i napore u pripremanju za taj susreta s Bogom? A taj susret nam je jedini siguran. Iako današnje društvo ne voli pričati o tom sigurnom susretu i najljepšem susretu.

Sastojci dobrog ulja za svjetiljku naše vjere, između ostalog, bi mogli biti ovi: Sakramenti, molitva, predanost, nada, stalnost i ustrajnost. Nadolijevajmo ovog ulja da nam se ne ugase svjetiljke za konačni susret s Njim.

JL