5. KROZ GODINU (B)

Postoji puno načina kako sebe susresti s ” Petrovom punicom” u vremenima u kojima živimo.                                                          

Ljudska slabost nezaustavljivo napreduje u zemlji živih. I zbog toga, Crkva – prateći ono što Isus pokazuje –  izlazi iz hrama u susret onima s visokom ili niskom temperaturom, puno ili malo vremena, u kasne ili rane ure, onima kojima je potrebna riječ utjehe, podrške i ohrabrenja.

Ako je Isus došao prepoznati i uzvisiti skromne, ostaje činjenica da je Crkva – stoljećima kasnije i dalje uz milijune oboljelih muškaraca i žena.

Ne može nam biti nevažno to veliko djelo Crkve, koje se možda i ne prepoznaje. Moramo biti sretni činjenicom da smo na pravom putu. Da, izići ususret onima koji trpe, za nas treba biti izvor slave i rasta duhovnog i ljudskog.

Od svih nedjeljnih evanđelja, čini mi se da baš današnje najbolje ilustrira što to znači da bi Isus trebao biti prisutan u našem svijetu.

1.To znači suosjećati kao što je Isus suosjećao.                                              

2.To znači da molitva ima važnost u našem životu, kao što je imala važnost u Isusovu.                                                         

 3.Konačno, to je propovijedanje, ili svjedočenje, kao što je Isusa išao po svoj Galileji propovijedajući Radosnu vijest o Božjem Kraljevstvu, svojim primjerom i svojom riječi.   

Božje kraljevstvo počinje gdje god je izvor ljubavi, gdje god je ispružena ruka potrebnom.

Isusovo suosjećanje

Velika Isusova pouka u današnjem Evanđelju je : s učenicima izlazi iz sinagoge i, u Petrovoj kući, čini čudo. Opet govori s autoritetom: čini ono što govori. Govori, hoda, ulazi u Petrovu kuću i liječi. Prate ga njegovi čini. Ne ostaju bez odjeka. Ne treba dodatnu potporu, da se za njega čuje ne treba mu marketing, njegov marketing je njegovo beskrajno milosrđe. Ponavljam: njegova djela su s njim! Ono što govori to i čini!

Važnost molitve u Isusovu životu

Samo jedan duboki život je u stanju istrošiti svoje snage za druge. Pogledajmo Isusa; povlači se u pustinju. Nije zadovoljan samo s tim da čini dobro. On, isto tako, dobro zna da mora biti u zajedništvu sa Svevišnjim, s Onim koji je njegova snaga.  S onim koji je povod i razlog njegove dobrote.

Pa ne moramo mi bit zadovoljni s trošenjem sebe i svog vremena, samo u socijalne svrhe. Između ostalog, prije ili kasnije, zbog zdravlja, umora, razočaranja ili nekih drugih stvari ili pojava mogu se ugroziti naši najviši ideali. Zato je dobro, po istoj Isusovoj logici, ostati i odmoriti se uz Onoga koji nam daje snagu, da bi neograničeno davali sebe za drugoga. (obitelj, prijatelje….)

Krist nije živio nesvjestan tog izvora energije, izvora svjetlosti, milosti i savjeta – a taj izvor je molitva.

Važnost propovijedanja evanđelja

Jesu li sada u modi volontiranje, humanitarne udruge, koncerti…? Koliko to traje? Iskustvo Crkve nam govori, da ako ljubimo Božjom ljubavlju, ta ljubav je vječna; kada služimo Božjim rukama, to služenje je neprekidno; da društvo živi mudrošću Božjom, onda bi postalo pravedno i ljudskije.

Neka nas Gospodin s dubokom i iskrenom molitvom obnovi da činimo dobro.

JL