„Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj!“

„Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj!“ Ova Isusova rečenica je ogledni primjerak različitosti i suprotnosti života po Duhu Svetom i po duhu svijeta. Isusov život i njegovo poslanje je primjer služenja volji njegova nebeskog Oca i spasenju čovječanstva, dok s druge strane svijet „uvijek voli pobjednike i prva mjesta, čega nisu ni sami Isusovi učenici bili pošteđeni jer „putem među sobom razgovarahu“ o tome tko je najveći. Sam Isusov križ je nama kršćanima podsjetnik i poziv na nesebični život za druge. Onaj tko živi i prihvaća Božju ljubav služi tuđem dobru i spasenju. Duh služenja nije zaokupljen snovima o prvim mjestima. Za nas kršćane, Isusove učenike i nasljedovatelje, put ljubavi u služenju je stvar prihvaćanje riječi spasenja jer tko se opire logici križa odbija riječ spasenja. Zato se ne trebamo čuditi što današnjoj „kulturi uspjeha pod svaku cijenu“ Isusov križ, prožet riječima: „Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj!“ je toliko odbojan i neprihvatljiv. Ali za nas nema drugog puta jer se samo istinskim služenjem u ljubavi izgrađuje Božje kraljevstvo ovdje na zemlji, čija prisutnost je prepoznatljiva po iskrenoj radosti zajedništva. Tamo gdje ljudi žive isključivo za sebe i vlastite interese nema te radosti zajedništva koje svoje uporište ima u zajedničkom ili općem dobru. Duh služenja je duh odgovornosti za drugoga i nesebične brige za opće dobro. Prvi kršćani, iako proganjani i odbačeni od društva, uvijek su nastojali živjeti kao uzorni građani Rimskog carstva. Oni su sebe doživljavali kao dušu u tijelu. Duša nije tijelo, ali daje život tijelu. Ona nije rob tijela, ali služi dobru tijela. I ako se pitamo zašto služimo dobru sviju, čak i onih koji nam ne žele dobro, odgovor je zbog Isusa, našega spasitelja jer želimo se suobličiti s njime, biti mu što sličniji. Mi živimo od Kristove ljubavi, ona teče „svim porama naše duše“ i želimo biti njezini vjerodostojni svjedoci. Samo ta ljubav ima moć promijeniti svijet i preobraziti ljudsko srce, ali bez našega služenja i svjedočenja ona će ostati skrivena. Ljubav koja ne živi i ne služi drugome prestaje biti ljubav, atrofira u interes zaslijepljen sebičnošću i zavišću. Bez nas koji živimo Kristov duh služenja u vlastitom sebedarju i požrtvovanom radu za opće dobro sviju, kako će se drugi osvjedočiti i povjerovati u neizmjernu dobrotu i ljubav našega nebeskoga Oca? Dobrota ne blista u riječima nego u konkretnim djelima života! Bez duha služenja, oslobođenog sebičnih računica, nismo vjerni Kristu jer kršćanin ne može rasti u vjernosti Kristu  bez ljubavi prema braći ljudima. MBOP