BOŽIĆNA ISPOVIJED U CRKVI SV. DOMINIKA

PONEDJELJAK                      7-10 i 18:30 sati

UTORAK                                7-10 i 18:30 sati

SRIJEDA                                 7-10 i 18:30 sati

ČETVRTAK                      7-11:30 i 17-19 sati

PETAK                               7-11:30 i 17-19 sati

SUBOTA                            7-11:30 i 17-19 sati

NEDJELJA                         7-11:30 i 17-19 sati

PONEDJELJAK (BADNJAK)       7-11:30 sati

 

NE ISPOVIJEDAMO

NA BADNJAK POPODNE,

BOŽIĆ I SV. STJEPANA

NEDJELJNA MISAO 3. DOŠAŠĆA

Više nije vijest da su u nekim gradovima upravitelji pokušali toliko pojednostaviti ili dekristijanizirati toliko svjetla u ovo vrijeme. I umjesto svjetla, dati: patnju i muku. Čini se kao da, s količinom problema koje imamo, s tamnim vremenima u kojima živimo, pokušavaju oduzeti ono što je i smisao božićnog svjetla: radost.

Malo radosti, molim. Danas je nedjelja Radosti! Gospodin nas želi probuditi i podignuti. Nije to površna niti prividna radost. Mi znamo da je Kristovo rođenje, obilježilo povijest čovječanstva prije i poslije. A za nas koji se pripremamo ovo Došašće, je također injekcija optimizma, nade, zadovoljstva: mi smo sretni jer se Gospodin rađa u jaslicama čovječanstva; iako se neki raduju nekakvom djedu, jelenu…

2.Malo radosti, molim te. Jer dolazi Gospodin! A naš svijet je minsko polje na sve strane. U društvu (gdje izvire nepovjerenje) u političkim klasama (gdje se vjeruje da su ljudi spasitelji čovječanstva), obitelji (koje su napustile biti prenositeljice vjere) ili u samoj Crkvi (kada nije čvrsta prema kušnjama, kritikama ili nerazumijevanju).                                      Trebamo Isusovu prisutnost kao ognjište na koje smo se, nakon puno godina, vratili čuti tisuće osmijeha jer je rođen prvorođenac. Svijet, ako smo slučajno zaboravili, je ono ognjište na kojem je – prije nekog vremena- agresivni sekularizam i zlonamjernici nastojali ušutkati suze ili plač djeteta koji je bio inspiracija za pjesnika, glazbenika, umjetnika i božićnih pjesama. Ne možemo zahtijevati od onih koji  pokušavaju živjeti Božić „ko fol“ da ga žive kao kršćani. Ne možemo ni zahtijevati da drugi, koji govore o “duh Božića”, pođu korak naprijed i dožive prisutnosti nekoliko dana s Isusom u jaslama. Ali što je s nama? Kako mi živimo? Je li već naviještamo tajnu Božića? Činjenica da su neki gradovi ukrašeni ukrasima  koji ne govore ništa i da više nagrđuju nego uljepšavaju. Ali to ne znači da mi ne možemo izraziti izvana, u našim domovima, ono što živimo u našoj nutrini: rođenja Isusa Krista.

Sjećam se, na Božić u Betlehemu u Palestini, nije bilo kuće u kojoj na prozoru ili balkonu, nije bilo upaljeno pet zvjezdica. Ako kršćani ne pale svjetlo Božića, ne očekujte onda to ni od upravitelja mjesta i gradova (koji su često bez ikakvog unutarnjeg svjetla), a to svjetlo nas podsjeća na ono što slavimo ovih dana: Radost Boga koji nam dolazi u susret!

Crkveni oci su napisali “Krist je došao da pokrene veselje u srcu čovječanstva.” Mi se danas možemo zapitati: Tko je Isus za nas? Kakve osjećaje je u meni proizveo? Kako se pripremamo za Božićnu proslavu?

Počnimo se veseliti. Bog to zaslužuje.

J.L

OBAVIJESTI 2. DOŠAŠĆA

Krajem studenoga u Zagrebu i Rijeci predstavljena je knjiga dominikanca Zvonka Džankića „Četiri godišnja doba“. Meditativnu knjižicu koja govori o Bogu, prirodi, ljubavi…  moći ćete nabaviti na treću nedjelju došašća poslije misa u 9, 10 i 11 sati, po cijeni od 40 kn. Kupnjom knjižice, zgodnog i poučnog Božićnog dara, sudjelujete u humanitarnoj akciji dominikanske župe bl.Augustina Kažotića iz Zagreba, čiji ukupan prihod od prodaje ide za župni caritas koji skrbi o brojnim korisnicima.

NEDJELJNA MISAO 2. DOŠAŠĆA C

Malo po malo se približavamo do špilje i jaslica, gdje će Bog ponovno obnoviti svoj savez i svoju ljubav s nama: to će učiniti ponovno u obliku malog djeteta.

Veličina Betlehema, je iznimno velika, iako nam se može činiti drukčije, da je naizgled malen. Da tu uspiju ući samo koji su, mali pred svijetom, ali su veliki za Boga. To sveti Pavao govori u drugom čitanju ove druge adventske nedjelje: “A ovo je moja molitva: da ljubav vaša sve više i više raste u spoznanju i potpunu pronicanju te mognete prosuditi što je najbolje da budete čisti i besprijekorni za Dan Kristov, puni ploda pravednosti, po Isusu Kristu – na slavu i hvalu Božju“.

A doći do Božića, ne moramo se spuštati prema dolje nego rasti prema onom što nam daje nadu i ljubav za Božje stvari.

Tu je netko tko, točno, mjeri visinu naše nade: Ivan Krstitelj. Ne čini on to u nekom dalekom gradu ili nebitnom čovjeku. Danas, kao i onda, se približava pustinji našeg postojanja, našeg života i naše kontradikcije pozivajući nas na nešto tako bitno kao što je obraćenje.

Obraćenje u našoj vjernosti Kristu. Samo ćemo živjeti kršćanski Božić, ako sebe učvrstimo u tome kakvo mjesto i kakvu ulogu vjera igra u našem svakodnevnom životu.

Obraćenje u načinu života na koji živimo. Plašljivost ili prikrivenost u našim kršćanskim idealima nisu dobri pratitelji.

Obraćanje buke u šutnju. Nadmašiti riječi i stvoriti tišinu kako bi slušali ne samo Boga, nego da čujemo i dubinu naše duše. Ponekad govorimo toliko da se srcu i duši čini da je to samo jato gusaka.

Danas, kad bi Ivan Krstitelj došao na ovaj svijet, našao bi situaciju vrlo slične onoj koju je on doživio na vlastitom tijelu. Okruženi smo tisućama okolnosti koje nisu u skladu s vjerskim životom, ali moramo biti iskreni i priznati da ne trudimo previše kako bi ispravili krivi put ili mijenjali ono što od nas zahtijeva razbor, molitvu, obraćenje i razvoj našeg kršćanskog iskustva.                                                                                  Mi možemo doživjeti božićni događaj samo ako je naša nutrina, spremna da je dotaknu ruke jednog Gospodina koji dolazi skromno, ali s istinom na usnama; mali, ali s veličinom Boga; pun razumijevanja, ali zahtjevan prema onima koji ga žele ljubiti.                                                   Neka nam ovo vrijeme došašća otvoriti oči da nam naša osjetila dopuste da vidimo i uživamo ​​prisutnost Isusa koji dolazi. Neka ovo došašće oblikuje našu nutrinu, da bude dostojna biti skrovište i prihvatilište za Boga koji se ponizio i udostojao doći  u  naš život i na ovu zemlju u obliku čovjeka.

J.L

ŽUPSKE OBAVIJESTI

 

2.12. 2018. 1. adv

  • Danas u 17.30 bit će susret Trećeg reda. Mole se članovi dominikanske obitelji da dođu na susret.
  • U subotu, 8.12. je svetkovina Bezgrešnog začeća BDM. Svete mise će se slaviti u našoj crkvi u 7, 8, 9 i 18:30 sati.
  • Danas započinje vrijeme Došašća. Misa zornica će se slaviti u 7 sati i na toj će se misi propovijedati svaki dan.

NEDJELJNA MISAO 1. DOŠAŠĆA C

Došašće je vrijeme nade i kao takvo, podiže naš duh i naša očekivanja, naše snove i naše planove. Ali iznad svega, došašće je jedan veliki balkon s kojeg vidimo dvije stvarnosti i dva smjera: prema dolje na svijet, i prema gore – prema nebu.

Dolje, pogotovo u ovim čudnim vremenima koji nas dovodi do mnogih pitanja.  Ali ipak, treba biti svjestan da ovaj svijet nije besmislen. On ima svoj smisao i svoj cilj. Isus otkriva smisao: čovjek je Božji – djelo Božje ljubavi. Prema tome, bilo kakva bila vremena, čovjek nije ostavljen beznađu i odbačenosti.

Advent, kao vrijeme očekivanja Isusa koji dolazi, priprema nas na veliki događaj velike milosti rođenje Krista u Betlehemu. Postoji li veća Božje milost od te da se rodio u svijetu koji ga odbacuje, usred siromaštva da postane naše bogatstvo i u srcu siromašnog čovječanstva s toliko trnja? Ovaj Advent nas poziva, sa svog balkona, da ne zaboravimo dva lica: na Boga koji prebiva u visinama, i na čovjek koji jauče i vapi u svijetu. Ali ne smijemo ostaviti po strani nešto bitno u životu svakog kršćanina, da naša snaga za dobro, ima skrivenu tajnu: Gospodina koji nam dolazi u susret u svakoj situaciji i trenutku.

Pogledajmo malo oko nas. Razmišljajmo malo o sadašnjem trenutku. Možda -u mnogim situacijama koje vidimo i znamo iz društvenih medija – ili koje doživimo na vlastitom tijelu, ne odražavaju li neku tjeskobu, nedostatak daha ili straha od onoga što dolazi? Postoji li neka opasnost kao praznina čovjeka koji luta bez smjera? Praznina je skliska. Nalazimo se u neizvjesnom vremenu, ali ovaj svijet, mi … smo potrebni riječi nade. Netko tko nas može podignuti, protresti naše strahove, staviti nas na noge. To je, bez sumnje, Isus.

Pažljivi smo na Isusov dolazak. Ne možemo dopustiti da Isus prođe. Ne možemo dopustiti da, Isus, kad se rodi, nađe obeshrabreni događajima koji nas muče. Božić, ako stavimo Krista u središte, donijet će nam prostranstvo mira i optimizma, spasenja i nade. Milost Gospodinova je bila prihvaćena u Betlehemu, u pastirima koji su se poklonili, u Kraljevima koji su mu donijeli svoje darove, u zvijezdi koja nas prati da se ne ugasit žar vjere. I njegovo srce, ima boju: boju Božićne milosti.

Dakle, advent nas poziva da budemo vjerni Bogu i ljudima, da ljubimo braću ljude.

Živimo u vrijeme svjetla i tame. Uostalom, kao što su svi ljudi živjeli. Ali mi smo vjernici i nadamo se Svjetlu.

KRIST KRALJ

Kao kraj, kao sažetak svega što smo živjeli kao kršćani tijekom cijele godine, dolazi naš susret sa Svetkovinom Krista Kralja.

Tijekom svake nedjelje, i na obične dane, osjećali smo Isusovu pratnju, koji je postao suučesnik u mnogim našim situacijama. Sa slijepcem iz Jerihona molili smo ga za svjetlo; s uzetim smo molili Gospodina za vjeru; s Marijom Magdalenom smo otkrili da su naši grijesi mali ili nikakvi, u odnosu na veliku Božju milost.

Je li Bog smeta danas? Ne! Ali nekima očito da. Svetkovina Krista Kralja svemira, je poziv na bratstvo i velikodušnosti. On je postao brat i stoga smo mi braća unatoč tome što se ponekad tako i ne ponašamo.

Smeta li Bog danas? Ne! Ali nekima očito da – velikom dijelu onih koji žele vladati svojom voljom, protiv mnogih i odbacivanjem drugih. A, Isus Krist Kralj, nalazi se u samom središtu naše osobne i cjelokupne povijesti na koju nas Crkva podsjeća: Stvoritelj nas je stvorio i Stvoritelj nas čeka.

Na ovu svetkovinu vidimo Kraljevstvo raspršeno po svijetu. To je kraljevstvo koje, s kraljem koji upravlja, nama pokazuje prijestolje koje bez riječi govori sve: to prijestolje je križ. Kralj, koji bez riječi, sve čini sa svojom prisutnošću, svojim pogledom i svojim svjedočenjem. Krist Kralj, između ostaloga, nas poziva da se svaki dan malo okrenemo oko sebe i svog postojanja. Ne možemo reći: “Ti si kralj”, ako onda nakon toga mu ne želimo predati svoje sposobnosti, ne nudimo mu naše vještine i ušutkavamo svoj glas u onim situacijama koje zahtijevaju naše svjedočanstvo i našu podršku.

Kada se želi ušutkati Kristov nauk, Božje zapovijedi, kada se žele donositi zakoni koji se protive našoj vjeri i našem vjerskom uvjerenju. Kada vjeru žele prikazati da nije vrijednost, nego opium.  Zašto bi biskupi ili svećenici morali biti ti koji će okrenuti jedan obraz pa drugi, kada treba braniti naša vjerska uvjerenja? Zašto bi morali uvijek svećenici biti bi koji će podići glas, u ime Boga i naših vjerskih uvjerenja, kada se ismijava naša vjera? Pa danas ima više nego ikad, u intelektualnom svijetu, laika koji mogu staviti stvari na svoje mjesto, razjasniti pojmove i da se razlikuje Kraljevstvo Božje od Kraljevine hirovitih i čudnih ” kraljevstava” onih koji ponekad žive kao kraljevi a nisu to.

Svetkovina Krista Kralja. To je priliku i izazov da ga stavimo u središte našega života.

NEDJELJNA MISAO 33. KG B

„Za sebe si nas stvorio, Bože, i nemirno je srce moje dok ne otpočine u tebi“. Ti si i mene, Gospodine, sazdao u krilu majke moje, udahnuvši mi dah života, da vazda budem duša duše tvoje; da u sebi tebe tražim; da te žeđa duša moja; da te želi tijelo moje, kao zemlja suha, žedna i bezvodna. Ali, ja vjerujem, Gospode, da nitko sebi ne živi i da nitko sebi ne umire. Tvoji smo, dakle, i kada živimo i kad umiremo. Ta pisano je: „Života mi moga, govori Gospodin, prignut će se preda mnom svako koljeno i svaki će jezik dati slavu Bogu…“

Ja priznam, Isuse, da mi je mučno razmišljati o riječima današnjeg evanđelja: da će sunce pomrčati; da će zvijezde s neba padati; da će se nebeske sile poljuljati. A najveća mi je muka, Gospode, što ne zna, što ću ti reći, kad se budemo gledali oči u oči – Ti i ja?

NEDJELJNA MISAO 32. KG B

Siromašna udovica iz Evanđelja simbol je siromašnih i potlačenih, koji čak i usred umora i teškoća žele živjeti iskreno i velikodušno. Isus je hvali, jer se u potpunosti pouzdaje  u Boga, ona se potpuno prepušta njemu. Ova siromašna žena dala je svu hranu koju je imala. Siromašni su oni koji vole Boga i prihvaćaju evanđelje: Blago siromašnima, jer njihovo je kraljevstvo Božje (Lk 6,20). Nisu Bogu ugodni vanjski obredi, niti dajemo li puno ili malo; Bog ne gleda iznos dara, nego srce s kojim je dano.

U tom smislu ovaj odlomak ima puno toga za naučiti nas. Uči nas kakvo bi trebala biti naše predanje Bogu. Činjenica da je udovica dala ono malo što je imala, ukazuje na to da ima potpuno povjerenje u Boga. Pa Bog niti ima potrebu niti želi naš novac, nego treba nas. Ono što je posebnu u daru udovice je to što je dala samu sebe dajući ono malo što je imala. Udovica je svojom gestom rekla da sve što posjeduje pripada Bogu i zbog toga mu vraća u obliku ljubavi. Način na koji se odnosimo prema Bogu, pa kad je u pitanju i naš dar, otkriva naš život kao vjernika i ono što mislimo o Bogu.

Možda mislimo da su samo bogati ti koji bi trebali prinijeti dar, ali ne smijemo zaboraviti kako se Isus fokusira baš na dar te siromašne ženu, a isto bi se moglo reći i za udovicu o kojoj govori prorok u prvom čitanju, koja je u stanju dati čak i onu mizeriju što je imala. Ponovno, Isus naglašava da ono što je važno je ono što dolazi iznutra, iz namjere, iz srca, a ne ono što dolazi izvana, materijalno, milodar.

Božja riječ danas je šamar u lice onima koji pokušavaju kupiti ili trgovati s vjerom.

NEDJELJNA MISAO 31. KG B

Isus nam daje dvodimenzionalni izraz ljubavi: ljubiti Boga i svoga bližnjega. Ali kako to postići. Ljubav prema Bogu se ne postiže govoreći: “Volim Boga”. Nego počinje najprije iz znanja o Bogu. Jasno je da se ne možete voljeti ono što se ne pozna! To bi onda bila fantazija, požuda ili zaljubljenost. Povezuje se komunikacijom i upoznavanjem. Ljubav se nastoji izraziti u nesebičnom davanje. Sebična osoba ne može učinkovito voljeti.

Ljubav je vidljivo sjeme svake dobre stvari. Ljubav je razlog zašto je Isus Krist došao na svijet, ljubav je razlog zašto je propovijedao i radio čuda. Ljubav je razlog zašto je otišao umrijeti na križ. Ljubav je razlog našeg spasenja. Ljubav odgovara na sva pitanja! Ljubav je jedina stvar koja može odlučiti moju sudbinu nakon što napustim ovaj svijet. Ljubav je sjeme koje svaki pravi kršćanin mora uvijek sijati.

Ljubav se ne temelji na uvjetima ili pogodnostima. Za neke ljude je njihova ljubav sezonska: kad je sve lijepo.

Danas Isus Krist nama daje zadatak da ispitamo našu ljubav. Volimo li samo riječima, ustima, samo cvijećem, slikama, porukama i drugim materijalima darova ili imamo ljubav naše nesebičnosti! Ljubav je doista ljubav kada je nesebična i žrtvovana!