NEDJELJNA MISAO 1. DOŠAŠĆA C

Došašće je vrijeme nade i kao takvo, podiže naš duh i naša očekivanja, naše snove i naše planove. Ali iznad svega, došašće je jedan veliki balkon s kojeg vidimo dvije stvarnosti i dva smjera: prema dolje na svijet, i prema gore – prema nebu.

Dolje, pogotovo u ovim čudnim vremenima koji nas dovodi do mnogih pitanja.  Ali ipak, treba biti svjestan da ovaj svijet nije besmislen. On ima svoj smisao i svoj cilj. Isus otkriva smisao: čovjek je Božji – djelo Božje ljubavi. Prema tome, bilo kakva bila vremena, čovjek nije ostavljen beznađu i odbačenosti.

Advent, kao vrijeme očekivanja Isusa koji dolazi, priprema nas na veliki događaj velike milosti rođenje Krista u Betlehemu. Postoji li veća Božje milost od te da se rodio u svijetu koji ga odbacuje, usred siromaštva da postane naše bogatstvo i u srcu siromašnog čovječanstva s toliko trnja? Ovaj Advent nas poziva, sa svog balkona, da ne zaboravimo dva lica: na Boga koji prebiva u visinama, i na čovjek koji jauče i vapi u svijetu. Ali ne smijemo ostaviti po strani nešto bitno u životu svakog kršćanina, da naša snaga za dobro, ima skrivenu tajnu: Gospodina koji nam dolazi u susret u svakoj situaciji i trenutku.

Pogledajmo malo oko nas. Razmišljajmo malo o sadašnjem trenutku. Možda -u mnogim situacijama koje vidimo i znamo iz društvenih medija – ili koje doživimo na vlastitom tijelu, ne odražavaju li neku tjeskobu, nedostatak daha ili straha od onoga što dolazi? Postoji li neka opasnost kao praznina čovjeka koji luta bez smjera? Praznina je skliska. Nalazimo se u neizvjesnom vremenu, ali ovaj svijet, mi … smo potrebni riječi nade. Netko tko nas može podignuti, protresti naše strahove, staviti nas na noge. To je, bez sumnje, Isus.

Pažljivi smo na Isusov dolazak. Ne možemo dopustiti da Isus prođe. Ne možemo dopustiti da, Isus, kad se rodi, nađe obeshrabreni događajima koji nas muče. Božić, ako stavimo Krista u središte, donijet će nam prostranstvo mira i optimizma, spasenja i nade. Milost Gospodinova je bila prihvaćena u Betlehemu, u pastirima koji su se poklonili, u Kraljevima koji su mu donijeli svoje darove, u zvijezdi koja nas prati da se ne ugasit žar vjere. I njegovo srce, ima boju: boju Božićne milosti.

Dakle, advent nas poziva da budemo vjerni Bogu i ljudima, da ljubimo braću ljude.

Živimo u vrijeme svjetla i tame. Uostalom, kao što su svi ljudi živjeli. Ali mi smo vjernici i nadamo se Svjetlu.

Peta nedjelja kroz godinu

Bože moj, reci mi: koliko na svijetu ima ranjenih, a da ne znaju tko ih ranjava; koliko iznevjerenih, a da ne znaju tko ih iznevjeri; koliko ima zaraćenih naroda i skupina, a da ne znaju tko ih zavadi; koliko robova, a da ne znaju tko ih zarobi; koliko ovisnika, a da ne znaju tko ih ovisnicima učini? Read More

Božić

Dok smo noćas slavili i pjevali božićnoj noći, u mojoj su duši odzvanjale pjesnikove riječi: „Noćas se moje čelo žari, noćas se moje vijeđe pote i moje misli san ozari. Umrijet ću noćas od ljepote…“. Da, Božja je Riječ tijelom postala i nastanila se među nama. I vidjesmo slavu njegovu, koju ima kao Jedinorođenac od Oca… To je naš Božić.

NA DOBRO NAM DOŠAO BOŽIĆ I SVETO POROĐENJE ISUSOVO

Polnoćka

S BOŽIĆEM PO SNIJEGU

 

Noćas Te blato dirnuti neće

Prljavih cesta i naših grijeha.

S kosa će Tvojih runiti zlato

Iznad snježnih lijeha

 

Koraci Tvoji tako su topli,

Da bi se mogla razmrznutʼ rijeka.

I šuma zapalitʼ kʼo obrazi Tvoji,

I snijeg uzavrijetʼ poput mlijeka.

 

Alʼ nemoj se čuditʼ, ako ove noći

Mnogi se Tebe jedva i sjete:

U bjelini snježnoj opazit ćeš stope

I grešne i svete

 

Rajmun Kupareo

 

Galerija: