NEDJELJNA MISAO – 12. KG

U svijetu u kojem tehnika napreduje vratolomnom brzinom, mi katolici nemamo odgovore na puno pitanja koja znanost postavlja, ali umjesto toga, imamo ono važnije – svjedočanstvo o onom što vjerujemo.

Nije ni problem toliki što mnogi katolici ne znaju odgovoriti na mnoge izazove koje nam društvo postavlja – nego je zapravo problem što postoji neznanje ili nezainteresiranost za ono što vjeruju u Onoga u čije ime smo kršteni.

Na primjer, da nas netko na ulici upita tko je za tebe ovaj ili onaj političar? Što u tvom životu znači neki pjevač, glumac ili sportaš? Kakvo razmišljanje u tebi izaziva neki pisac ili filozof? Zašto se divite nekome na televiziji ….? Pa, puno bi nas odgovorilo desetke odgovora.

Da nas slučajno netko upita tko je za tebe Isus iz Nazareta? Možda bi naš odgovor bila samo tišina, sramežljivost, možda bi ostali bez riječi, jer ne očekujemo takovo pitanje.

Danas nas Isus pita: Tko i što sam ja za tebe? Je li ti nešto značim? Je li se ja prepoznajem u tvom razmišljanju, gledanju i djelovanju? Možda bi naši odgovori bili jednostavni i uobičajeni: Ti si Sin Božji; Rođen si u Betlehemu ili, umro si na križu.

Isus želi da smo mi svjesni što to imamo. Mi ne vjerujemo u nešto, nego u Nekoga. U Nekoga tko, u našem postojanju, donosi vrijednost i zahvalnost. Ne vjerujemo u Njega samo kad se krštava, pričešćuje, krizma ili vjenčava. Mi vjerujemo u Nekoga i na poslu i u kući i u slobodno vrijeme, jer su Njegove istine pohranjene u naše srce.

Tko je Isus za nas? Ako blagoslivljamo stol kad jedemo, možemo reći da je to Onaj koji nas poziva da zahvalimo Ocu za hranu koju imamo. Ako oprostimo i volimo, možemo zaključiti da je to Onaj koji nas poziva da učinimo ono što je on učinio. Ako je euharistije svake nedjelje moja potreba, onda možemo odgovoriti da je Isus moj najpoželjniji susret u tjednu. Ako se u našoj kući, osim TV, služimo i s Riječju Božjom, ili kršćanskim časopisima … možemo zaključiti da smo, osim stvari u svijetu, zainteresirani za stvari o Isusu.

Našim životom, djelima i licem, pokažimo da je Krist netko jako bitan u mom životu.

NEDJELJNA MISAO – DUHOVI

Gigantski TV toranj se je propeo u nebo Istočnog Berlina. Ispod vrha tornja je napravljen restoran koji se okreće. Komunističke vlasti su htjele napraviti veličanstveni eksponat koji će pokazivati Zapadnom svijetu. Ali dogodilo se  da se je veliko oduševljenje pretvorilo u neočekivanu zaprepaštenost. Naime s koje god strane sunce obasjavalo toranj, toranj se je doživljavao kao križ koji svijetli. Komunisti su nastojali bojanjem sakriti križ, ali bez uspjeha.                                               

 Nešto slično se je dogodilo na današnji dan u Jeruzalemu poslije Isusovog razapinjanja. Židovske vlasti su se nadale da će Isusovom smrću na križu ugasiti kršćanski pokret, ali dogodilo se suprotno. Kršćanstvo se je počelo širiti poput jakog šumskog požara. Tako se je naglo širilo da je već 64. godine postalo silom u drevnom Rimu. Postalo je tako moćno  da ga je Neron pokušao ugušiti krvavim progonstvom.

Kako je to kršćanstvo uspjelo u samo 30 godina od male iskre prerasti u ogromni požar?  Tu nam čudesnu priču kazuju Djela apostolska i evanđelje. Duh Sveti, kojeg je Isus obećao poslati svojim učenicima, sišao je na Duhove i potpuno ih obnovio.    

Je li možda mi mislimo da su ljudi koje Uskrsli Isus poslao po ovom svijetu, različiti od nas.                                                    

Je li mi  mislimo da  su svi oni bili savršeni ljudi od nas.

Ne! Ovi, naime, zastrašeni ljudi  su se pretvorili u hrabre glasnike Kristovih vjernika.  Ova izgubljena grupa učenika pretvorila se je u zajednicu svjedoka koje danas nazivamo Crkva.

Braćo i sestre, Jedni, kad gledaju kroz prozor Božje Riječi, zaključuje da su ti ljudi na koje Duh Sveti sišao na prve Duhove bili takvi prenositelji sumnja kakvi bi mogli biti i mi danas. Kako je puno  jada u ovom našem svijetu. Kako smo puni slabosti koja stvara u nama duhovnu prazninu koja prodire u sve.

 2000 godina nakon onog vremena koje je pokrenuo Duh Sveti, u vrijeme nastanka Crkve,mi danas nastavljamo s istim borbama i istim uvjetima života kao svjedoci Uskrsloga Isus Krista.

ML

NEDJELJNA MISAO – 7. USKRSNA

1.Kako je impresivno, pogotovo kada smo bili djeca, vidjeti kako lokomotiva ulazi na željezničku stanicu i za sobom vuče veliki broj vagona punih ljudi, priča, tuge, radosti, snova,  planova…

U četvrtak smo proslavili svetkovinu Uzašašća i vidjeli Isusa koji, nakon što je završio svoju misiju na ovome svijetu, ostavlja nam neke jasne tragove kako doći u raj:                              

  -Biti poput njega;

 – ljubiti kao što je On;                                                                     

 – biti sjedinjen s Ocem kao što je i on bio;                               

Suprotno (ne biti poput njega, ne ljubiti kao On, a ne biti vezan za Oca kao on) dovodi nas do iskliznuća u životu našeg kršćanskog bića. Čemu vjera i nada – čemu ti putevi našeg kršćanskog života – ako nema one praktične posljedice koja označava našu vezanost za Evanđelja?

Isus je glava “crkvenog vlak” koji otvara krov samog neba da bi, poslje mi, doživjeli istu sreću, kao što je i negova. Nebo nas očekuje i zato što nas očekuje, vjerujemo da je vrijedno uložiti na Isusa, da nas izbavi iz našeg okruženja, kao što je to On činio i da znamo da ovaj naš svijet ima početak i kraj: a taj početak i kraj je Bog. Je li nebo obzor našeg truda, rada, razmišljanja?

2. Isus nam još jednom daje svjedočanstvo o tome tko je on: Sin Božji. I ne zaboravimo, kao takav, on je glava, lokomotiva. On kao glava moli na kraju svog ovozemaljskog života. Njegova molitva je: “Sacuvaj ih da budu jedno”.

Kad čujemo ovu Isusovu molitvu, stječe se dojam da nije uslišana. Ne od Boga, nego od njegovih sljedbenika, od kršćana. Ima jedno sredstvo kojim se može obratiti svijet – obećava Isus, a to je da kršćani budu jedno i da budu prožeti ljubavlju. Zato, svaki je kršćanin nosilac jedinstva i razdora. Bilo da se radi o našoj zajednici, obitelji, bilo o Crkvi. Svi bi mi kršćani trebali postati svjesni odgovornosti.

ŽUPSKE OBAVIJESTI – TREĆA USKRSNA

  • Danas u 17:15 bit će susret Trećeg.  Mole se svi članovi dominikanske obitelji da dođu na susret.
  • U utorak je svetkovina sv. Duje, zaštitnika našeg grada. Procesija započinje u 10 sati ispred naše crkve, a nakon toga će se slaviti sveta misa na Rivi. A sv. Mise u našoj crkvi bit će u 7, 8 i 18:30 sati.
  • U srijedu 8. svibnja je svetkovina Zaštite BDM nad cijelim Redom Propovjednika. U našoj crkvi ćemo, već tradicionalno, u 11:30 moliti Krunicu, a točno u podne Molbenicu Gospi od Ružarija.

NEDJELJNA MISAO 1. DOŠAŠĆA C

Došašće je vrijeme nade i kao takvo, podiže naš duh i naša očekivanja, naše snove i naše planove. Ali iznad svega, došašće je jedan veliki balkon s kojeg vidimo dvije stvarnosti i dva smjera: prema dolje na svijet, i prema gore – prema nebu.

Dolje, pogotovo u ovim čudnim vremenima koji nas dovodi do mnogih pitanja.  Ali ipak, treba biti svjestan da ovaj svijet nije besmislen. On ima svoj smisao i svoj cilj. Isus otkriva smisao: čovjek je Božji – djelo Božje ljubavi. Prema tome, bilo kakva bila vremena, čovjek nije ostavljen beznađu i odbačenosti.

Advent, kao vrijeme očekivanja Isusa koji dolazi, priprema nas na veliki događaj velike milosti rođenje Krista u Betlehemu. Postoji li veća Božje milost od te da se rodio u svijetu koji ga odbacuje, usred siromaštva da postane naše bogatstvo i u srcu siromašnog čovječanstva s toliko trnja? Ovaj Advent nas poziva, sa svog balkona, da ne zaboravimo dva lica: na Boga koji prebiva u visinama, i na čovjek koji jauče i vapi u svijetu. Ali ne smijemo ostaviti po strani nešto bitno u životu svakog kršćanina, da naša snaga za dobro, ima skrivenu tajnu: Gospodina koji nam dolazi u susret u svakoj situaciji i trenutku.

Pogledajmo malo oko nas. Razmišljajmo malo o sadašnjem trenutku. Možda -u mnogim situacijama koje vidimo i znamo iz društvenih medija – ili koje doživimo na vlastitom tijelu, ne odražavaju li neku tjeskobu, nedostatak daha ili straha od onoga što dolazi? Postoji li neka opasnost kao praznina čovjeka koji luta bez smjera? Praznina je skliska. Nalazimo se u neizvjesnom vremenu, ali ovaj svijet, mi … smo potrebni riječi nade. Netko tko nas može podignuti, protresti naše strahove, staviti nas na noge. To je, bez sumnje, Isus.

Pažljivi smo na Isusov dolazak. Ne možemo dopustiti da Isus prođe. Ne možemo dopustiti da, Isus, kad se rodi, nađe obeshrabreni događajima koji nas muče. Božić, ako stavimo Krista u središte, donijet će nam prostranstvo mira i optimizma, spasenja i nade. Milost Gospodinova je bila prihvaćena u Betlehemu, u pastirima koji su se poklonili, u Kraljevima koji su mu donijeli svoje darove, u zvijezdi koja nas prati da se ne ugasit žar vjere. I njegovo srce, ima boju: boju Božićne milosti.

Dakle, advent nas poziva da budemo vjerni Bogu i ljudima, da ljubimo braću ljude.

Živimo u vrijeme svjetla i tame. Uostalom, kao što su svi ljudi živjeli. Ali mi smo vjernici i nadamo se Svjetlu.

Dominikanska obitelj u Italiji

Rano u subotu smo ostavili još usnulu Caleruegu. Posljednji pogled na to mjesto iz kojeg smo se uputili našim kućama punih emocija. Cijeli dan smo se vozili do Cannesa, gdje smo prenoćili. U nedjelju smo nastavili put prema Bolonji. Al uz laganu vožnju i razgledavanje Azurne obale, u popodnevnim satima smo stigli na prenoćište pokraj Bolonje. Read More

Dominikanska obitelj u Španjolskoj

imag0533Nakon Francuske, došao je red na obilazak Španjolske. Tamo smo prvo posjetili grad Burgos koji je poznat po katedrali posvećenoj Djevici Mariji. Crkva je prepoznatljiva zbog svoje ogromne veličine i jedinstvene arhitekture. To je ujedno i prva velika gotička katedrala u Španjolskoj koja se počela graditi kao simbol kršćanstva i nadahnuće za vraćanje osvojenih krajeva. Stavljena je na UNESCO-ov popis kulturne baštine kao jedina španjolska katedrala koja nije spojena s povijesnim središtem grada. Read More