Danas, na Duhove, zahvaljujemo Bogu za veliku kuću u kojoj svatko ima svoje mjesto i ima nešto za ponuditi i ostvariti: Crkvu.
- Crkvu koja je jaka i neslomljiva kad se osjeća i uhvati zajedništvo braće i sestara u istoj vjeri i ujedinjeni istom nadom.
- Crkvu koja se želi vinuti u budućnost bez straha, znajući da u rukama nosi najveće bogatstvo koje svijet može očekivati: Evanđelje.
- Crkva koji govori otvoreno i bez srama. Crkvu koja diže svoj glas za čovjeka. Iako kažu da se ne smije miješati u politiku, Crkva mora stati u obranu čovjeka. Još jedino Crkva i brani čovjeka danas.
- Neki muškarci i žene su privukli pažnju i bili u velikoj kršćanskoj obitelj koja je preživjela do danas. Zašto naša Crkva danas blista više u sjaju svog umjetničkog bogatstva nego načinom života kojeg mnogi kršćani ne nose u sebi?
Duhovi… pedeset dana onda, i dvije tisuće godina kasnije – to je dah koji nam dobro dođe da nas vine kao Crkvu da osvoji ovaj svijet, kojemu je tako teško razumjeti i shvatiti, živjeti i voljeti ono što je Božje.
Duhovi žele Crkvu otvoriti svakom vjerniku, tako da se poruka spasenja Isusa Krista ne zaglavi unutar četiri zida u sakristiji ili crkvi.