NEDJELJNA MISAO 1. DOŠAŠĆA C

Došašće je vrijeme nade i kao takvo, podiže naš duh i naša očekivanja, naše snove i naše planove. Ali iznad svega, došašće je jedan veliki balkon s kojeg vidimo dvije stvarnosti i dva smjera: prema dolje na svijet, i prema gore – prema nebu.

Dolje, pogotovo u ovim čudnim vremenima koji nas dovodi do mnogih pitanja.  Ali ipak, treba biti svjestan da ovaj svijet nije besmislen. On ima svoj smisao i svoj cilj. Isus otkriva smisao: čovjek je Božji – djelo Božje ljubavi. Prema tome, bilo kakva bila vremena, čovjek nije ostavljen beznađu i odbačenosti.

Advent, kao vrijeme očekivanja Isusa koji dolazi, priprema nas na veliki događaj velike milosti rođenje Krista u Betlehemu. Postoji li veća Božje milost od te da se rodio u svijetu koji ga odbacuje, usred siromaštva da postane naše bogatstvo i u srcu siromašnog čovječanstva s toliko trnja? Ovaj Advent nas poziva, sa svog balkona, da ne zaboravimo dva lica: na Boga koji prebiva u visinama, i na čovjek koji jauče i vapi u svijetu. Ali ne smijemo ostaviti po strani nešto bitno u životu svakog kršćanina, da naša snaga za dobro, ima skrivenu tajnu: Gospodina koji nam dolazi u susret u svakoj situaciji i trenutku.

Pogledajmo malo oko nas. Razmišljajmo malo o sadašnjem trenutku. Možda -u mnogim situacijama koje vidimo i znamo iz društvenih medija – ili koje doživimo na vlastitom tijelu, ne odražavaju li neku tjeskobu, nedostatak daha ili straha od onoga što dolazi? Postoji li neka opasnost kao praznina čovjeka koji luta bez smjera? Praznina je skliska. Nalazimo se u neizvjesnom vremenu, ali ovaj svijet, mi … smo potrebni riječi nade. Netko tko nas može podignuti, protresti naše strahove, staviti nas na noge. To je, bez sumnje, Isus.

Pažljivi smo na Isusov dolazak. Ne možemo dopustiti da Isus prođe. Ne možemo dopustiti da, Isus, kad se rodi, nađe obeshrabreni događajima koji nas muče. Božić, ako stavimo Krista u središte, donijet će nam prostranstvo mira i optimizma, spasenja i nade. Milost Gospodinova je bila prihvaćena u Betlehemu, u pastirima koji su se poklonili, u Kraljevima koji su mu donijeli svoje darove, u zvijezdi koja nas prati da se ne ugasit žar vjere. I njegovo srce, ima boju: boju Božićne milosti.

Dakle, advent nas poziva da budemo vjerni Bogu i ljudima, da ljubimo braću ljude.

Živimo u vrijeme svjetla i tame. Uostalom, kao što su svi ljudi živjeli. Ali mi smo vjernici i nadamo se Svjetlu.