NEDJELJNA MISAO 2. DOŠAŠĆA C

Malo po malo se približavamo do špilje i jaslica, gdje će Bog ponovno obnoviti svoj savez i svoju ljubav s nama: to će učiniti ponovno u obliku malog djeteta.

Veličina Betlehema, je iznimno velika, iako nam se može činiti drukčije, da je naizgled malen. Da tu uspiju ući samo koji su, mali pred svijetom, ali su veliki za Boga. To sveti Pavao govori u drugom čitanju ove druge adventske nedjelje: “A ovo je moja molitva: da ljubav vaša sve više i više raste u spoznanju i potpunu pronicanju te mognete prosuditi što je najbolje da budete čisti i besprijekorni za Dan Kristov, puni ploda pravednosti, po Isusu Kristu – na slavu i hvalu Božju“.

A doći do Božića, ne moramo se spuštati prema dolje nego rasti prema onom što nam daje nadu i ljubav za Božje stvari.

Tu je netko tko, točno, mjeri visinu naše nade: Ivan Krstitelj. Ne čini on to u nekom dalekom gradu ili nebitnom čovjeku. Danas, kao i onda, se približava pustinji našeg postojanja, našeg života i naše kontradikcije pozivajući nas na nešto tako bitno kao što je obraćenje.

Obraćenje u našoj vjernosti Kristu. Samo ćemo živjeti kršćanski Božić, ako sebe učvrstimo u tome kakvo mjesto i kakvu ulogu vjera igra u našem svakodnevnom životu.

Obraćenje u načinu života na koji živimo. Plašljivost ili prikrivenost u našim kršćanskim idealima nisu dobri pratitelji.

Obraćanje buke u šutnju. Nadmašiti riječi i stvoriti tišinu kako bi slušali ne samo Boga, nego da čujemo i dubinu naše duše. Ponekad govorimo toliko da se srcu i duši čini da je to samo jato gusaka.

Danas, kad bi Ivan Krstitelj došao na ovaj svijet, našao bi situaciju vrlo slične onoj koju je on doživio na vlastitom tijelu. Okruženi smo tisućama okolnosti koje nisu u skladu s vjerskim životom, ali moramo biti iskreni i priznati da ne trudimo previše kako bi ispravili krivi put ili mijenjali ono što od nas zahtijeva razbor, molitvu, obraćenje i razvoj našeg kršćanskog iskustva.                                                                                  Mi možemo doživjeti božićni događaj samo ako je naša nutrina, spremna da je dotaknu ruke jednog Gospodina koji dolazi skromno, ali s istinom na usnama; mali, ali s veličinom Boga; pun razumijevanja, ali zahtjevan prema onima koji ga žele ljubiti.                                                   Neka nam ovo vrijeme došašća otvoriti oči da nam naša osjetila dopuste da vidimo i uživamo ​​prisutnost Isusa koji dolazi. Neka ovo došašće oblikuje našu nutrinu, da bude dostojna biti skrovište i prihvatilište za Boga koji se ponizio i udostojao doći  u  naš život i na ovu zemlju u obliku čovjeka.

J.L