NEDJELJNA MISAO 28. KG

Život je težak, i sigurno smo to imali prilike iskusiti iz prve ruke, kad smo kroz život išli sami. Kada smo –zbor različitih okolnosti- ostavljeni na rub odluke, radosti ili rub osjećaja ljudi koje najviše volimo.

U Isusovo vrijeme, gubavci, su vikali izdaleka. Živjeli su u udaljenim područjima; Nisu se družili s drugim ljudima. Nije ih toliko boljela bolest, koja je bila na njihovoj koži, boljelo ih je društveno odbijanje i činjenica da se, na primjer, to smatra božanskim prokletstvom. Oni su, ukratko, živi mrtvaci. Jer, zašto živjeti ako ne možeš živjeti s onima koje najviše voliš?           

Mi također, u različitim situacijama, molimo Gospodina: “Smiluj nam se.” Kad nas svijet odbacuje, jer se ne ponašamo po nekim svjetskim standardima. Kada se naš glas ne uvažava za ništa…

Što je to guba danas? Nedavno nas je papa podsjetio da sve organizacija u Crkve i nisu baš dobre, i da ponekad mogu postati i poteškoća, postati guba za evangelizaciju. Možemo, između ostalog, vidjeti danas neke koje utječu na naš duhovni i društveni život:

-Guba apatije. Oni koji žive daleko od optimizma. Oni su bačena u svoj svijet, svijet koji je teško prihvatiti i grub da se živi u njemu.                                                                               

-Guba razočaranje. Ponavljam to toliko puta, i prisjećajući se evanđelja ovih prethodnih tjedana, zašto ima toliko ljudi koji žive u stalnoj tjeskobi?

-Guba nevjere, sumnje. Ovo je daleko najozbiljnija i najteža guba danas. Muškarci i žene, prijatelji poznati i nepoznati (čak i unutar vlastitih obitelji) koji žive izvan vjere, crkve i samo se sjete da Isus postoji u povremenim trenucima svoga života.

Vičimo i mi danas. Smiluj nam se! Ali to recimo s uvjerenjem.

A iznad svega, budimo zahvalni. Nije sve što jesmo, zbog nas. Sve što imamo, nije rezultat samo našeg truda. Sve što postignemo, nije jednostavno sreća. Bog ima puno veze s tim!

Danas, dopustimo sebi malo svetog ponosa, mi koji smo na Euharistiji smo poput tog zahvalnog Samarijanca ( koji smo potreseni gubom koja nas je zatekla kroz tjedan: napor, znoj, komplikacije, posao, podmetanja, neugodnosti) i dođimo u susret Gospodinu da mu zahvalimo. Jer nas je obnovio. Jer smo postali ponovno njegov narod. Jer nas jača svojom EuharistiJom. Jer nas krijepi svojom Riječi. I, da ne zaboravimo, da nam daje svoje spasenje.

JL