NEDJELJNA MISAO 3. DOŠAŠĆA

Više nije vijest da su u nekim gradovima upravitelji pokušali toliko pojednostaviti ili dekristijanizirati toliko svjetla u ovo vrijeme. I umjesto svjetla, dati: patnju i muku. Čini se kao da, s količinom problema koje imamo, s tamnim vremenima u kojima živimo, pokušavaju oduzeti ono što je i smisao božićnog svjetla: radost.

Malo radosti, molim. Danas je nedjelja Radosti! Gospodin nas želi probuditi i podignuti. Nije to površna niti prividna radost. Mi znamo da je Kristovo rođenje, obilježilo povijest čovječanstva prije i poslije. A za nas koji se pripremamo ovo Došašće, je također injekcija optimizma, nade, zadovoljstva: mi smo sretni jer se Gospodin rađa u jaslicama čovječanstva; iako se neki raduju nekakvom djedu, jelenu…

2.Malo radosti, molim te. Jer dolazi Gospodin! A naš svijet je minsko polje na sve strane. U društvu (gdje izvire nepovjerenje) u političkim klasama (gdje se vjeruje da su ljudi spasitelji čovječanstva), obitelji (koje su napustile biti prenositeljice vjere) ili u samoj Crkvi (kada nije čvrsta prema kušnjama, kritikama ili nerazumijevanju).                                      Trebamo Isusovu prisutnost kao ognjište na koje smo se, nakon puno godina, vratili čuti tisuće osmijeha jer je rođen prvorođenac. Svijet, ako smo slučajno zaboravili, je ono ognjište na kojem je – prije nekog vremena- agresivni sekularizam i zlonamjernici nastojali ušutkati suze ili plač djeteta koji je bio inspiracija za pjesnika, glazbenika, umjetnika i božićnih pjesama. Ne možemo zahtijevati od onih koji  pokušavaju živjeti Božić „ko fol“ da ga žive kao kršćani. Ne možemo ni zahtijevati da drugi, koji govore o “duh Božića”, pođu korak naprijed i dožive prisutnosti nekoliko dana s Isusom u jaslama. Ali što je s nama? Kako mi živimo? Je li već naviještamo tajnu Božića? Činjenica da su neki gradovi ukrašeni ukrasima  koji ne govore ništa i da više nagrđuju nego uljepšavaju. Ali to ne znači da mi ne možemo izraziti izvana, u našim domovima, ono što živimo u našoj nutrini: rođenja Isusa Krista.

Sjećam se, na Božić u Betlehemu u Palestini, nije bilo kuće u kojoj na prozoru ili balkonu, nije bilo upaljeno pet zvjezdica. Ako kršćani ne pale svjetlo Božića, ne očekujte onda to ni od upravitelja mjesta i gradova (koji su često bez ikakvog unutarnjeg svjetla), a to svjetlo nas podsjeća na ono što slavimo ovih dana: Radost Boga koji nam dolazi u susret!

Crkveni oci su napisali “Krist je došao da pokrene veselje u srcu čovječanstva.” Mi se danas možemo zapitati: Tko je Isus za nas? Kakve osjećaje je u meni proizveo? Kako se pripremamo za Božićnu proslavu?

Počnimo se veseliti. Bog to zaslužuje.

J.L