NEDJELJNA MISAO 3. KG

Izvješća o Isusovu životu danas su nam došli kao najbolje svjedočanstvo i velika ostavština naših predaka. Crkva je, kroz stoljeća pa do dana današnjeg, čuvala i sačuvala ta izvješća kao veliki polog vjere zbog kojega su, da ne zaboravimo, mnogi muškarci i žene dali svoje živote, jer su bili uvjereni i sigurni da je Isus bio njihova snaga na ovom životnom putu i nagrada u vječnosti. Kolika je vojska redovnika, redovnica, laika darovala svoj život ne zbog njegovih riječi, nego prije svega zbog njegovih djela. Oni su vjerovali u ono što su činili i učinili ono što su vjerovali: Krist je bio njihov vrhovni zakon.

Možemo sebi danas postaviti nekoliko pitanja: Gdje je naša vjera? Gdje smo stavili naša razmišljanja? Što se događa u društvu u kojem živimo koje ismijava čak i živo svjedočanstvo onih koji su otišli prije nas? Gdje su kršćani koji se lako prilagode riječima ” važno je biti dobar”, ali ne daju se privući Božjoj Riječi? Kao sv. Luka, mi se također, moramo osloniti na dokaze da je Bog došao u osobi koja je prožimala dušu i savjest milijuna ljudi: Isusa Krista

Isus, uzimajući kao pozadinu dojmljivo čitanja iz knjige proroka Izaije, imao je veliku vještinu: bio je u izravnoj vezi s nebom, a nije se udaljio od onih oko njega: Horizontalna dimenzija (čovjek) i vertikalna dimenzija (Bog) su bili jedna u Njemu.

Njegov osobni odnos s Bogom, nije spriječilo njegov dijalog, zanimanje ili blizinu ljudima svoga vremena. Znao je kako živjeti s Bogom i kako sudjelovati u patnjama i bolima naroda!    Ta njegova trajna povezanost s nebom bio je motor koji ga je stavio u stalni pokret za zauzetost za siromašne, problematične i one u patnjama.

Isusova religija je savršen akord: Bog i čovjek; Čovjek i Bog. Može li se tražiti čišća i jasnija vjera kao što je Isusova?