NEDJELJNA MISAO 33. KG B

„Za sebe si nas stvorio, Bože, i nemirno je srce moje dok ne otpočine u tebi“. Ti si i mene, Gospodine, sazdao u krilu majke moje, udahnuvši mi dah života, da vazda budem duša duše tvoje; da u sebi tebe tražim; da te žeđa duša moja; da te želi tijelo moje, kao zemlja suha, žedna i bezvodna. Ali, ja vjerujem, Gospode, da nitko sebi ne živi i da nitko sebi ne umire. Tvoji smo, dakle, i kada živimo i kad umiremo. Ta pisano je: „Života mi moga, govori Gospodin, prignut će se preda mnom svako koljeno i svaki će jezik dati slavu Bogu…“

Ja priznam, Isuse, da mi je mučno razmišljati o riječima današnjeg evanđelja: da će sunce pomrčati; da će zvijezde s neba padati; da će se nebeske sile poljuljati. A najveća mi je muka, Gospode, što ne zna, što ću ti reći, kad se budemo gledali oči u oči – Ti i ja?