NEDJELJNA MISAO 4. DOŠAŠĆA

Božić nekako neočekivano brzo stigne, jer uvijek donosi neka iznenađenja. Božić je posjet Boga koji, postavši tijelo našega tijela, odabire put milosrđa, kako bi se susreo s čovjekom, sa svijetom i sa svim njegovim nevoljama. Neočekivan je bio i posjet Marije Elizabeti i, za mnoge, ova ne očekivano putovanje da -Kada se čeka – pretvaraju se u otajstvo, Božju glazbu, božanske osjećaje i iznad svega iskustvo: Bog je mnogo bliže nego što Vjerujemo!

Elizabeta nije očekivala Marijin dolazak. Tko zna, da mnogi muškarci i žene u noći kada Gospodin dolazi na Zemlju, neće imati nikakav interes za to hoće li doći ili neće, niti će ih zanimati kako i zbog čega je došao. Sveta Elizabeta nas pita: tko si ti da te Gospodin posjećuje? Što je na zemlji tako posebno da se sam Bog spušta? Što Bog nalazi u čovjeku, da se tako skromno spušta do nas? Bog ima potrebu za obnavljanjem, popravkom. Ima potrebu da s nama podijeli svoju velika ljubav; ponuditi nam da nam bude Bog i Otac.

Blagoslovljena ti među ženama! Bio je to spontani krik Elizabete Mariji. Mi, uoči Božića, također osjećamo da se u našoj utrobi miče “dijete vjere”, i govorimo Mariji: Blagoslovljena ti zauvijek, Marijo! Susret Marije i Elizabete nije ostao samo u Ein Karemu. Danas, ovdje i sada, Marija je s nama kako bi nam pomogla otkriti blago vjere, koje je možda skriveno ili koje je prekrila tama.

Danas, kao i onda, Marija je krenula na put. I, ovu IV nedjelju došašća, pomaže nam razveseliti nas što će doći; što će se dogoditi.                  Ali, kako razveseliti svijet ako smo, možda toliko puta, izgubili radost događaja Spasiteljeva rođenja? Braćo i sestre, obnovimo ne samo jaslice, popravimo sadržaj Božića.

Ako su se dvije žene zagrlile i stopile u jednoga Boga, zašto se  mi  nebi zagrlili i naviještali s pjesama, Gospodina koji je naše najveće blago koje imamo! Najveća velikodušnost koja nam se može dogoditi! Najljepša stvar koja nam se može dogoditi!

Na ovu Četvrtu nedjelju Adventa, Marija se raduje, skače od radosti, zrači od radost, širi ljubav majke, jer se osjeća voljenom od Boga, i … .Majkom Božjom. Jesmo li mi sposobni izraziti ono što srce osjeća prema Bogu? Osjećamo li išta prema Njemu? Imam li snage izreći na jasan i iskren glas, iskrenu pohvalu Mariji: Blagoslovljena si ti među ženama?

Zapalili smo zadnju adventsku svijeću ove godine. Nadam se da naš unutarnji život raste i suosjeća, tako da u ovom trenutku, u susretu s Marijom i Elizabetom, nas stavi na put prema Betlehemu.

Marija nam dolazi ususret – da mi iziđemo iz naših špilja, brlog i da se potrudimo da ovaj naš svijet bude malo više brackiji, mirniji a manje patnički. Kamo sreće da nam netko kaže: “Blago tebi koji vjeruješ …”.

Mi znamo da ovo nije baš lako doživjeti. Jer biti kršćanin danas je, više nego ikada, središte kritika, šutnje ili čak psovki ili nepoštovanja. Je li Mariji bilo lakše? Ili Elizabeti?

Pokušajmo živjeti, osjećati i slaviti Božić kao najbolji dar Boga čovječanstvu. Pođimo s Marijom ususret drugima. Donesimo radost Božića drugima, kao što radost rođenja Boga donosi Marija nama.