NEDJELJNA MISAO 5. KG

S ČIM POSOLITI I S KIM OSVIJETLITI?

Onaj koji se sam označio kao “svjetlo svijeta”, moli nas ove nedjelje da budemo to i mi: svjetlo za druge!                               

Jedno dijete pitalo je svog oca: „Tata, kako svjetlost dolazi u našu kuću? Sine, svjetlo dolazi u našu kuću jer je naša kuća povezan žicama do elektrane. Bez njezine sile svjetlo ne bi bilo moguće u našoj kući.

Kršćani će moći biti svjetlo samo ako smo povezani u veliki izvor duhovne snage, milosti i istine koja je Isus Krist.

Nezamislivo je da kanal ima svoj tok, ako nije navezan za rijeke, branu ili izvor. Teško je, jako teško, obavljati svoju zadaću, obavljati Isusovu želju, da budemo svjetlo u mraku ili da budemo sol u tolikoj bljutavosti kojom obiluje ovaj naš svijet, ako nismo u punom zajedništvu s Njim.

Samo Krist može sjati istinskim svjetlom. Samo Krist, kroz male svjetiljke, koje su njegovi vjernici, može ponuditi okus vječnosti i sreće tolikim muškarcima i ženama koji, na obzoru svog života, vide samo neuspjeh, dosada ili umor. Hoćemo li biti hrabri da otvorimo soljenku našeg kršćanskog života, gdje god se kuha sudbinu našeg društva? Zašto mi -učestalo- radije prolazimo neopaženo, bez davanja kršćanske boje u mnogim situacijama koje zahtijevaju naše mišljenje ili našu aktivnu prisutnost kao sljedbenici Krista?

“Osoliti i osvijetliti” su dvije odgovornosti kršćanskog života. Kada gubimo snagu i kada naša vjera gubi životnost; kada se skrivamo ili prikrivamo u podrumu našeg privatnog života … nešto se ozbiljno događa. Kome moramo ići? S kime moramo osvijetliti? Ni manje ni više nego po Krista i s Kristom.                                                                                 Znamo da samo djelovanje nije najvažnije u našem kršćanskom životu, ali je isto tako istina, da puno puta zbog lažnog poštovanja ili prekomjerne tolerancije … sramimo se, pa čak je nekih i strah da se predstave kao oni što jesu (kao katolici) i da mi ponudimo našem svijetu, našem mjestu ili gradu stil života koji se temelji na evanđelju Isusa Krista. Zašto? Zato jer će ih hvaliti i oni će se uvaliti u tunele udobnog život bez ograničenja, a za svijet ih nije brige. Trebamo biti sol i svjetlo i u svojoj kući i na poslu o u društvu. Bolje je ne biti sol, nego biti bljutava sol od koje nema koristi. Bolje je biti ateist, nego krivi vjernik, koji će biti jazavac u vjerskom smislu i samo se skrivati po svojim udobnim rupama.

Trudimo se biti sol (onakva sol koja će davati hrani lijepi ukus) i svjetlo, s riječima i dobrim djelima kao svjedočanstvom našeg zajedništva s Kristom i neka to bude naše osobno zalaganje i naše uvjerenje da, s Kristom, ovaj svijet može biti zaista bolji … s ljepšim okusom i s više svijetla za budućnost čovjeka.

JL