NEDJELJNA MISAO 1. DOŠAŠĆA C

Došašće je vrijeme nade i kao takvo, podiže naš duh i naša očekivanja, naše snove i naše planove. Ali iznad svega, došašće je jedan veliki balkon s kojeg vidimo dvije stvarnosti i dva smjera: prema dolje na svijet, i prema gore – prema nebu.

Dolje, pogotovo u ovim čudnim vremenima koji nas dovodi do mnogih pitanja.  Ali ipak, treba biti svjestan da ovaj svijet nije besmislen. On ima svoj smisao i svoj cilj. Isus otkriva smisao: čovjek je Božji – djelo Božje ljubavi. Prema tome, bilo kakva bila vremena, čovjek nije ostavljen beznađu i odbačenosti.

Advent, kao vrijeme očekivanja Isusa koji dolazi, priprema nas na veliki događaj velike milosti rođenje Krista u Betlehemu. Postoji li veća Božje milost od te da se rodio u svijetu koji ga odbacuje, usred siromaštva da postane naše bogatstvo i u srcu siromašnog čovječanstva s toliko trnja? Ovaj Advent nas poziva, sa svog balkona, da ne zaboravimo dva lica: na Boga koji prebiva u visinama, i na čovjek koji jauče i vapi u svijetu. Ali ne smijemo ostaviti po strani nešto bitno u životu svakog kršćanina, da naša snaga za dobro, ima skrivenu tajnu: Gospodina koji nam dolazi u susret u svakoj situaciji i trenutku.

Pogledajmo malo oko nas. Razmišljajmo malo o sadašnjem trenutku. Možda -u mnogim situacijama koje vidimo i znamo iz društvenih medija – ili koje doživimo na vlastitom tijelu, ne odražavaju li neku tjeskobu, nedostatak daha ili straha od onoga što dolazi? Postoji li neka opasnost kao praznina čovjeka koji luta bez smjera? Praznina je skliska. Nalazimo se u neizvjesnom vremenu, ali ovaj svijet, mi … smo potrebni riječi nade. Netko tko nas može podignuti, protresti naše strahove, staviti nas na noge. To je, bez sumnje, Isus.

Pažljivi smo na Isusov dolazak. Ne možemo dopustiti da Isus prođe. Ne možemo dopustiti da, Isus, kad se rodi, nađe obeshrabreni događajima koji nas muče. Božić, ako stavimo Krista u središte, donijet će nam prostranstvo mira i optimizma, spasenja i nade. Milost Gospodinova je bila prihvaćena u Betlehemu, u pastirima koji su se poklonili, u Kraljevima koji su mu donijeli svoje darove, u zvijezdi koja nas prati da se ne ugasit žar vjere. I njegovo srce, ima boju: boju Božićne milosti.

Dakle, advent nas poziva da budemo vjerni Bogu i ljudima, da ljubimo braću ljude.

Živimo u vrijeme svjetla i tame. Uostalom, kao što su svi ljudi živjeli. Ali mi smo vjernici i nadamo se Svjetlu.

KRIST KRALJ

Kao kraj, kao sažetak svega što smo živjeli kao kršćani tijekom cijele godine, dolazi naš susret sa Svetkovinom Krista Kralja.

Tijekom svake nedjelje, i na obične dane, osjećali smo Isusovu pratnju, koji je postao suučesnik u mnogim našim situacijama. Sa slijepcem iz Jerihona molili smo ga za svjetlo; s uzetim smo molili Gospodina za vjeru; s Marijom Magdalenom smo otkrili da su naši grijesi mali ili nikakvi, u odnosu na veliku Božju milost.

Je li Bog smeta danas? Ne! Ali nekima očito da. Svetkovina Krista Kralja svemira, je poziv na bratstvo i velikodušnosti. On je postao brat i stoga smo mi braća unatoč tome što se ponekad tako i ne ponašamo.

Smeta li Bog danas? Ne! Ali nekima očito da – velikom dijelu onih koji žele vladati svojom voljom, protiv mnogih i odbacivanjem drugih. A, Isus Krist Kralj, nalazi se u samom središtu naše osobne i cjelokupne povijesti na koju nas Crkva podsjeća: Stvoritelj nas je stvorio i Stvoritelj nas čeka.

Na ovu svetkovinu vidimo Kraljevstvo raspršeno po svijetu. To je kraljevstvo koje, s kraljem koji upravlja, nama pokazuje prijestolje koje bez riječi govori sve: to prijestolje je križ. Kralj, koji bez riječi, sve čini sa svojom prisutnošću, svojim pogledom i svojim svjedočenjem. Krist Kralj, između ostaloga, nas poziva da se svaki dan malo okrenemo oko sebe i svog postojanja. Ne možemo reći: “Ti si kralj”, ako onda nakon toga mu ne želimo predati svoje sposobnosti, ne nudimo mu naše vještine i ušutkavamo svoj glas u onim situacijama koje zahtijevaju naše svjedočanstvo i našu podršku.

Kada se želi ušutkati Kristov nauk, Božje zapovijedi, kada se žele donositi zakoni koji se protive našoj vjeri i našem vjerskom uvjerenju. Kada vjeru žele prikazati da nije vrijednost, nego opium.  Zašto bi biskupi ili svećenici morali biti ti koji će okrenuti jedan obraz pa drugi, kada treba braniti naša vjerska uvjerenja? Zašto bi morali uvijek svećenici biti bi koji će podići glas, u ime Boga i naših vjerskih uvjerenja, kada se ismijava naša vjera? Pa danas ima više nego ikad, u intelektualnom svijetu, laika koji mogu staviti stvari na svoje mjesto, razjasniti pojmove i da se razlikuje Kraljevstvo Božje od Kraljevine hirovitih i čudnih ” kraljevstava” onih koji ponekad žive kao kraljevi a nisu to.

Svetkovina Krista Kralja. To je priliku i izazov da ga stavimo u središte našega života.

NEDJELJNA MISAO 33. KG B

„Za sebe si nas stvorio, Bože, i nemirno je srce moje dok ne otpočine u tebi“. Ti si i mene, Gospodine, sazdao u krilu majke moje, udahnuvši mi dah života, da vazda budem duša duše tvoje; da u sebi tebe tražim; da te žeđa duša moja; da te želi tijelo moje, kao zemlja suha, žedna i bezvodna. Ali, ja vjerujem, Gospode, da nitko sebi ne živi i da nitko sebi ne umire. Tvoji smo, dakle, i kada živimo i kad umiremo. Ta pisano je: „Života mi moga, govori Gospodin, prignut će se preda mnom svako koljeno i svaki će jezik dati slavu Bogu…“

Ja priznam, Isuse, da mi je mučno razmišljati o riječima današnjeg evanđelja: da će sunce pomrčati; da će zvijezde s neba padati; da će se nebeske sile poljuljati. A najveća mi je muka, Gospode, što ne zna, što ću ti reći, kad se budemo gledali oči u oči – Ti i ja?

NEDJELJNA MISAO 32. KG B

Siromašna udovica iz Evanđelja simbol je siromašnih i potlačenih, koji čak i usred umora i teškoća žele živjeti iskreno i velikodušno. Isus je hvali, jer se u potpunosti pouzdaje  u Boga, ona se potpuno prepušta njemu. Ova siromašna žena dala je svu hranu koju je imala. Siromašni su oni koji vole Boga i prihvaćaju evanđelje: Blago siromašnima, jer njihovo je kraljevstvo Božje (Lk 6,20). Nisu Bogu ugodni vanjski obredi, niti dajemo li puno ili malo; Bog ne gleda iznos dara, nego srce s kojim je dano.

U tom smislu ovaj odlomak ima puno toga za naučiti nas. Uči nas kakvo bi trebala biti naše predanje Bogu. Činjenica da je udovica dala ono malo što je imala, ukazuje na to da ima potpuno povjerenje u Boga. Pa Bog niti ima potrebu niti želi naš novac, nego treba nas. Ono što je posebnu u daru udovice je to što je dala samu sebe dajući ono malo što je imala. Udovica je svojom gestom rekla da sve što posjeduje pripada Bogu i zbog toga mu vraća u obliku ljubavi. Način na koji se odnosimo prema Bogu, pa kad je u pitanju i naš dar, otkriva naš život kao vjernika i ono što mislimo o Bogu.

Možda mislimo da su samo bogati ti koji bi trebali prinijeti dar, ali ne smijemo zaboraviti kako se Isus fokusira baš na dar te siromašne ženu, a isto bi se moglo reći i za udovicu o kojoj govori prorok u prvom čitanju, koja je u stanju dati čak i onu mizeriju što je imala. Ponovno, Isus naglašava da ono što je važno je ono što dolazi iznutra, iz namjere, iz srca, a ne ono što dolazi izvana, materijalno, milodar.

Božja riječ danas je šamar u lice onima koji pokušavaju kupiti ili trgovati s vjerom.

NEDJELJNA MISAO 31. KG B

Isus nam daje dvodimenzionalni izraz ljubavi: ljubiti Boga i svoga bližnjega. Ali kako to postići. Ljubav prema Bogu se ne postiže govoreći: “Volim Boga”. Nego počinje najprije iz znanja o Bogu. Jasno je da se ne možete voljeti ono što se ne pozna! To bi onda bila fantazija, požuda ili zaljubljenost. Povezuje se komunikacijom i upoznavanjem. Ljubav se nastoji izraziti u nesebičnom davanje. Sebična osoba ne može učinkovito voljeti.

Ljubav je vidljivo sjeme svake dobre stvari. Ljubav je razlog zašto je Isus Krist došao na svijet, ljubav je razlog zašto je propovijedao i radio čuda. Ljubav je razlog zašto je otišao umrijeti na križ. Ljubav je razlog našeg spasenja. Ljubav odgovara na sva pitanja! Ljubav je jedina stvar koja može odlučiti moju sudbinu nakon što napustim ovaj svijet. Ljubav je sjeme koje svaki pravi kršćanin mora uvijek sijati.

Ljubav se ne temelji na uvjetima ili pogodnostima. Za neke ljude je njihova ljubav sezonska: kad je sve lijepo.

Danas Isus Krist nama daje zadatak da ispitamo našu ljubav. Volimo li samo riječima, ustima, samo cvijećem, slikama, porukama i drugim materijalima darova ili imamo ljubav naše nesebičnosti! Ljubav je doista ljubav kada je nesebična i žrtvovana!

 

NEDJELJNA MISAO 30. KG B

U današnjem evanđelja vidimo susret Isusa Krista i čovjeka koji se zove Bartimej sin Timejev, koji je bio slijepi prosjak. I kad je čuo da Isus prolazi, iziđe i poče zvati: “Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se?”

Ime (titula) koju je dao Isusu bila je vrlo znakovita. Titulom “Sin Davidova” prihvaća ga kao Mesiju. A, Mesija znači Spasitelja. U biti, Bartimej je zapravo rekao: “Spasitelju, netko je ovdje koga treba spasiti!”

Njegov vapaj morao je dotaknuti Isusa na osobnoj razini. Prvo ga je nazvao njegovim pravim naslovom i drugo je pozvan da učini ono što je bilo vlastito da učini samo Mesija – da dade vidi slijepima! Jedna stvar koju je Isus morao učiniti je stati i obratiti pažnju na čovjeka koji je ispunjen vjerom i koji je trebao božanski dodir. Trebao se zaustaviti i donijeti svjetlo u tamni svijet slijepog Bartimeja.

I Isus ga zamoli da dođe! Njegova ustrajnost ga je dovela Isusu koji ga je pozvao.

Kad je došao do Isusa, Isus ga upita: “Što hoćeš da ti učinim?” Isus je znao da je on slijepi prosjak, ali on je htio da mu ispuni posebnu želju. Možda je želio financijsku pomoć, a ne božansko liječenje.

Ovo je trenutak za nas da budemo specifični u našim zahtjevima. De ne budemo općeniti: “Želim da me Bog blagoslovi, želim da stvari postanu bolje i sl.”. To su općenitosti. Moramo biti specifični.

Bartimej je bio vrlo specifičan: “Želim opet vidjeti!” To je bio vrlo specifičan zahtjev. Ovo je pokazatelj da je Bartimej došao Isusu ne samo s određenim zahtjevom već i s dubokom vjerom.

Nakon što ga je Isus izliječio, Bartimej nije prkosio svojim kritičarima, nije otišao kući i sudio s onima koji su mu željeli oduzeti imovinu. Naprotiv, radije je gledao osobu koju slijedi (Isus Krist – Spasitelj) i pravo mjesto gdje ide (Jeruzalem).

I mi bi se danas trebali upitati: “Što radimo kada primimo Božju milost?” Je li mu se u zahvaljujemo i slijedimo ga gdje nas vodi ili odlazimo od njega kako bismo se brinuli o našim materijalnim i sebičnim interesima. A sigurno nas ima puno koji smo se zadužili kod Boga na milostima koje nam je dao.

NEDJELJNA MISAO 29. KROZ GOD

Čini se da je središnja stvar u ljudskom životu, želja da se bude velika. I površno čitanje svjetske povijesti pokazuje da se radi o borbi za moći, utjecaju, položaju, nadmoći i veličini. Koliki ratove i pobune, a priča je ista: borba za biti i ostati na vlasti. Pogledajmo samo kako neki ljudi, plemena i narodi na svijetu pridaju svom imenu “Veliki”? Aleksandar Velikog, Velika Britanija, Veliko Rimsko Carstvo. Zašto? Jednostavan odgovor je jer nastoje da se stvori nejednakost, želja za stvaranjem dominacije nasuprot podložnosti.

Možda se nećemo iznenaditi kad vidimo kako su dvojica braće, Jakov i Ivan, došli do Isusa sa zahtjevom. Oni su zapravo došli do Isus da lobiraju za pozicije u njegovoj SLAVI. To znači da su bili sigurni u slavni trenutak. Ovdje se jasno vidi da apostoli još uvijek nisu u potpunosti razumjeli identitet i poslanje Isusa Krista. Još su mislili da je politički mesija; politički kralj.

Dvojica braće su bili ambiciozni i moglo im se diviti. Ali, u svojoj potrazi su bili usmjereni na slavu, a ne na put koji bi vodio slavi. Zbog ovakvog stava, Isus ih pita mogli li piti čašu koju će on piti, a to je patnja. Njihova ambicija da dođu do slave bila je toliko jaka da nisu čak imali ni strah od pijenja čaše. Bili su sigurni da će čaša doći i proći (i možda neće biti tako bolna), ali će se nakon toga slaviti.

Dobro je biti ambiciozan, ali samo ako je naša ambicija na vječnim vrijednostima.

AKTIVNOSTI U ŽUPI

ŽUPNI URED

GOSPE OD RUŽARIJA (SV. DOMINIK)

RADNO VRIJEME

9 – 11 i 16 – 17 sati

Subotom, nedjeljom i blagdanom ne radi

U slučaju odsutnosti, nazovite broj mobitela

098 55 99 33    p. Jozo Čirko

091 5841889 fr. Anto Gavranović

098 9773735    p. Luka Prcela

AKTIVNOSTI U ŽUPI  – VODITELJ

1.    i 2. Osnovne škole Srđana Urlić
Prvopričesnici p. Jozo Čirko
4.5.6.osnovne škole Matea Džaja
Ministranti p. Anto Gavranović
Dječji zbor Branimir Vukorepa
1.    srednje p. Anto Gavranović
Krizmanici  p. Anto Gavranović
Djeca – sviranje B. Vukorepa i R. Turčinov
VIS Gospine ruže Branimir Vukorepa
VIS Darovi duha Julija Vukorepa
VIS Dominik p. Jozo Čirko
Mješoviti zbor s. Leonija Bralić
Katakumeni- odrasli za sakramente p. Jozo Čirko
Caritas p. Jozo Čirko
Dominikanski Treći red p. Jozo Čirko
Nogometna ekipa sv. Dominik p. Anto Gavranović

dominikanski-samostan-st.hr