Siromašna udovica iz Evanđelja simbol je siromašnih i potlačenih, koji čak i usred umora i teškoća žele živjeti iskreno i velikodušno. Isus je hvali, jer se u potpunosti pouzdaje u Boga, ona se potpuno prepušta njemu. Ova siromašna žena dala je svu hranu koju je imala. Siromašni su oni koji vole Boga i prihvaćaju evanđelje: Blago siromašnima, jer njihovo je kraljevstvo Božje (Lk 6,20). Nisu Bogu ugodni vanjski obredi, niti dajemo li puno ili malo; Bog ne gleda iznos dara, nego srce s kojim je dano.
U tom smislu ovaj odlomak ima puno toga za naučiti nas. Uči nas kakvo bi trebala biti naše predanje Bogu. Činjenica da je udovica dala ono malo što je imala, ukazuje na to da ima potpuno povjerenje u Boga. Pa Bog niti ima potrebu niti želi naš novac, nego treba nas. Ono što je posebnu u daru udovice je to što je dala samu sebe dajući ono malo što je imala. Udovica je svojom gestom rekla da sve što posjeduje pripada Bogu i zbog toga mu vraća u obliku ljubavi. Način na koji se odnosimo prema Bogu, pa kad je u pitanju i naš dar, otkriva naš život kao vjernika i ono što mislimo o Bogu.
Možda mislimo da su samo bogati ti koji bi trebali prinijeti dar, ali ne smijemo zaboraviti kako se Isus fokusira baš na dar te siromašne ženu, a isto bi se moglo reći i za udovicu o kojoj govori prorok u prvom čitanju, koja je u stanju dati čak i onu mizeriju što je imala. Ponovno, Isus naglašava da ono što je važno je ono što dolazi iznutra, iz namjere, iz srca, a ne ono što dolazi izvana, materijalno, milodar.
Božja riječ danas je šamar u lice onima koji pokušavaju kupiti ili trgovati s vjerom.