TREĆA KORIZMENA (B)

Korizma, kao put koji vodi do Uskrsa, zahtijeva da se u bitnim stvarima (kao što su molitva, ozbiljnost i ljubavi) jednostavno zaodjenemo duhom koji nas jača i koji nas u istini vodi do Uskrsa.

Čovjek je -ponekad uspješno, a ponekad bez tolikog uspjeha – okružen povjerenjem u Boga, pa se dvoumimo, važemo i na kraju vidimo: trgovački odnos s Bogom baš i nije dobar.

Da Bog ne treba nikakvo sveto mjesto je istina. Koliko punih hramova i, s druge strane, koliko srca koja nije dotaknula milost. Oduševljeni ljepotom, ali otupljeni prema obraćenju. Svatko on nas je Hram, od svoga krštenja. I taj hram je ono za što moramo brinuti i očistiti ga u dobroj ispovijedi, i bojati ga bojom dobrih djela ljubavi i održavati ga kroz osobnu molitvu i euharistiju.

S nama, s našim hramovima od mesa i kosti, može se dogoditi isto što se dogodilo u događaju o čemu nam govori današnje evanđelje: Kako će nas Isus pronaći? Što će vidjeti – s čim smo mi okruženi? Novcem? Trgovačkim odnosom? Uz ono – pomoći ću ti ako ćeš ti meni zauzvrat nešto učiniti? Velikom ili malom trgovinom?

Odgovor, kao i uvijek, daje nam vjera: kladiti se na Isusa znači staviti ga u centar života i ne dozvoliti da išta i itko razara našu kršćansku vjeru.

Zapovijedi, deset zapovijedi, daju smisao našem kršćanskom hodu. Ljubav prema bližnjemu je logična posljedica našeg sjedinjenja s Bogom i to nam je imperativ iz dana u dan. Osobna molitva je znak zdrave vjere, koja nas dodatno jača i dovodi nas do zaključka da možemo biti se s Bogom –  kad tvrdimo da volimo.

U ovom trećem korizmene nedjelje smo svjesni velike opasnosti koja nas čeka: nismo više trgovci u našem vlastitom hramu. To je zato što društvo koje nas okružuje, pokušava napasti – osobe, obitelji, te zajednički moral i način života želi sažeti u jednu jedinu rečenici: Sve prolazi! A, to nije dobro.

JL