USKRSNO BDIJENJE

Od prvih stoljeća, kršćani su imali vrlo jasno: noć svete subote je bila najvažnija noć u godini, bila je noć vatre i svjetla Kristova. Važnija od Badnjaka. Na Badnjak smo proslavili Isusovo rođenje, ali kako se pjeva u hvalospjevu uskrsnoj svijeći: „jer ništa nam ne bi koristilo, što smo se rodili, a da nismo imali sreću biti spašeni“. Oni su živjeli uskrsnu noć kao čarobnu noć, poput eksplozije svjetla koje spašava i oslobađa, kao dugo očekivanu slobodu. Živjeli su je tako jer smrt na križu nije bila posljednja riječ o Isusu, njegovu životu, njegovoj poruci.

On je uskrsnuo! Počelo je nešto novo. Isus više nije među mrtvima. Isus nastavlja ići na način kako je rečeno u večerašnjem evanđelju: „Ide pred vama u Galileju.” Prošla je židovska subota, dan kada je Isus počivao, mrtav u grobu. Prvi dan u tjednu počinje svitanjem. Matej ne zaboravlja spomenuti dvije žene kao svjedoke, jer samo je svjedočanstvo dvojice vrijedilo za Židova. Dvije žene, koji su ostale sjediti na grobu, sad se opet vraćaju i idu vidjeti grobnicu onoga koga su slijedile. Odjednom, sve se mijenja. Bog intervenira na jedan nevjerojatan način. Čuli smo što piše u evanđelju: nastade žestok potres, anđeo Gospodnji blista, kamen otkotrljan, stražari ostali kao mrtvi. Bog djeluje. Nitko ništa ne shvaća, ali anđeo Gospodnji, koji govori u ime Božje, govori ženama što se dogodilo.

I događa se radost susreta s uskrslim Kristom. Radost se očituje u jeziku koji ističe iznenađujuće događaje i velike najave: radosne najave koje potvrđuju ono što je Bog obećao. A obećao je ono što im anđeo govori: „Hajde, vidite mjesto gdje je ležao”, „idi brzo”, „Javite njegovim učenicima da je uskrsnuo”. One ne ignoriraju Božjeg glasnika, i ne zadržavaju se: Radosna vijest je da se priopći drugima, da se razglasi. Sam Isus se ukazuje i pozdravlja ih kako je bio i običaj. Šalom – Zdravo. One mu se klanjaju: Gospodin je! Baš kako je anđeo i rekao. Ali, kao što je anđeo govorio o „učenicima” Isus govori o „svojoj braći.” Isus, koji je razapet uskrsnuo, je brat! Brat koji poziva na isti put, put koji vodi iz smrti u život u kojem se ne može umrijeti.

Vjera u uskrsnuće. Vjera u uskrsnuće znači biti u stanju razbiti sitničavosti i mediokritete koji još uvijek ostaju u nama.                                                                 

Vjera u uskrsnuće znači da je bratstvo iznad rituala, iznad pokreta i skupina, iznad tolikih sitnica koje nas često razdvajaju i udaljuju jedne od drugih.                                                                      

Vjera u uskrsnuće znači osjećati da pripadam kršćanskoj zajednici; u kojoj sam prihvaćen i voljen; da u meni ne postoji isključivost za nikoga.                                                                 

Vjera u uskrsnuće znači iz sebe izbaciti svu sebičnost, svu licemjernost, sav ponos, sav strah, sve ono što mi ne dopusti da budem ono što jesam.                                                                     

Vjera u uskrsnuće znači da sam dio priče, ucijepljen i stavljen na putu Isusa. Put koji je borba, ali je također i nada i ljubav. Put koji daje punoću muškarcima i ženama i otvara ih radosti stvaranja.

Mi, kršćani 21. stoljeća, moramo živjeti Uskrsu noć s radošću, znajući da Krist želi ostati naša vatra i svjetlo, naš put, istina i život. Na ovoj svetoj noći mi smo zapalio uskrsnu svijeću, svjetlo Kristovo. Potrebno nam je da nas Krist osvjetljuje vatrom svoje ljubavi, svjetlom pameti, tako da taj njegov plamen osvjetljava naše živote i naša srca i svih onih koje volimo.                                                                                                       

U ovoj svetoj noći, molimo Gospodina vatre i svjetlosti, koja osvjetljava srca i umove svih svjetskih lidera, tako da nikome ne manjka topline pogleda i velikodušne ruke, tako da nitko ne bi trebao umrijeti zbog nedostatka kruha, nježnosti i milosrđa. Zapaliti u srcima svih ljudi svjetlost i plamen na uskrsnoj svijeći, Svjetlu Kristovu, da gori i osvjetljavaj živote svih ljudi dobre volje.