VELIKI PETAK

Postaje Križnoga puta na Veliki petak obilježavaju duh, raspoloženje i trenutak Muke Isusa Krista, dok su ga njegovi krvnici vodili na Golgotu, gdje je bio razapet.

U mnogim mjestima postoji Križni put oko crkve, pogotovo ako je crkva sagrađena oko nekog brežuljka. U jednoj župi, stariji svećenik je na Veliki petak vodio Križni put po kamenitoj stazi pored župne crkve. Na trećoj postaji koja označava prvi Isusov pad, svećenik je nehotice udario nogom o komad stijene i pao licem prema zemlji, i na licu mu je bila modrica.  Među ljudima su se spontano čuli emotivni krikovi. Sljedeći je izazov bio, hoće li svećenik nastavi voditi Križni put ili će to nastaviti netko drugi. Svećenik je htio da netko drugi nastavi, ali sjetivši se i razmišljajući o onome što je Isus Krist učinio za nas na Križnom putu, odbacio je takvu ideju i nastavio s još većom snagom do kraja; iako je još uvijek na licu imao modrice.

            Patnja nije baš nešto čemu bi se mogli radovati i u čemu bismo mogli uživati. Često se traži bogatstvo i novac kako bi se smanjila ili čak pokušala ugasiti patnja. Često se može čuti kako roditelji kažu da naporno rade da bi njihovoj djeci u budućnosti bilo ugodnije i da ne pate. Međutim, i dalje ostaje važno pitanje: “je li trpljenje prokletstvo?” I drugo: “možemo li potpuno pobjeći od patnje?” Mnogi od nas bi oštro odbacili čak i najmanju bitnu patnju. Puno je nas koji bi željeli život ispunjen ružama od kolijevke do groba. Ima još puno kršćana koji ne prihvaćaju činjenicu da mora postojati Veliki petak prije nedjelje Uskrsa. Da, siguran sam se da bi neki ljudi čak i vikali: „Ne želim patnju!“ Onda, tko bi trebao patiti; možda Isus Krist; onaj koji zaslužuje da trpi, da bude pretučen i kažnjen i da umre? (Iz 53: 1-10)

            Riječ Božja gore potvrđuje da je Krist trebao patiti, jer je to bila Božja volja. Često neki od nas pate zbog pogrešnih stvari i bez ikakve vrijednost. Isus Krist je trpio i umro kako bi nas oslobodio i kako bi imali život. Danas, na Veliki petak, bi trebali shvatiti pojam patnje, koja nam može biti put da ostvarimo bolju budućnost. Međutim, ako trebamo trpjeti, to mora biti zbog Krista Isusa koji je prvi patio za nas, a nikad za neko zlo(1. Petr 4: 14-15).

U biti, danas u središtu stoji Križ. Zato bi trebali dublje proniknuti u križ Kalvarije. Važno je utvrditi da u cijeloj Bibliji postoje dva istaknuta drveta: drvo na sredini rajskog vrta (Post 2: 16-17) i drvo Križa Isusa Krista (1. Pet. 2:24) ; (Dj 5:30; 10:39; 13:29). Križ poništava moć i učinak stabla na sredini vrta. Drvo je bilo privlačno za oči, ali njegovi plodovi doveli su čovječanstvo do odvajanja od Boga. Križ s druge strane nije imao privlačnost (jedino voće na njemu je raspeti Isus Krist). Prezirali su ga svi, ali po njemu je čovječanstvo otkupljeno i ponovno povezano s Bogom. Zato bi Isus rekao: „Kad budem podignut sa zemlje, sve ću privući k sebi“ (Ivan 12,32).

  • Čovječanstvo nije uspjelo prema Bogu po drvetu u sredini vrta, a čovječanstvo je dobilo otkupljenje drvetom Križa usred grešnika.
  • Sotona je zaveo čovječanstvo starim drvetom, ali na brdu križa (novo drvo) sotona je poražen.
  •  Po starom stablu Bog je izrekao kletvu, a ljudska je priroda ranjena, ali novim stablom čovječanstvo je dobilo blagoslov i ozdravljenje.
  •  Po starom rajskom stablu prognani su Adam i Eva, ali kroz novo stablo primili smo božanski poziv i ponovno spajanje (Iv 12,32).

        Razmišljajući o svemu što je učinjeno za nas, moglo bi se postaviti pitanje: “Što mogu ponuditi Isusu da ga učini sretnim?” 

frb