Mješoviti zbor

Zamoljen da napišem nekoliko riječi o zboru, pokušat ću, na temelju svojih saznanja, uspomena i sjećanja, osvrnuti se na djelovanje zbora u posljednjih osamdesetak godina. Naime, pisanih dokumenata gotovo da i nema, pa je vrlo teško rekonstruirati što se stvarno događalo sa zbornim pjevanjem u povijesti naše župe. Tako profesor Ivan Bošković (nekad zborovođa/dirigent zbora) u svom osvrtu u Fotomonografiji „Crkva i samostan dominikanaca u Splitu“ navodi da, s obzirom na regule i specifičnu ulogu dominikanskog reda, višeglasnog zbornog pjevanja u starijim razdobljima nije ni bilo. Dalje kaže: „Međutim, nemojmo isključiti mogućnost da su za veće blagdane u liturgijskim slavljima sudjelovali i zboristi (pjevači) koji su svojim pjevanjem uzveličavali slavlje“.

Nešto više o pjevanju u crkvi sv. Dominika (zbog lakšeg razumijevanja i dalje ćemo je ovako zvati) može se naći u periodu nakon postavljanja orgulja (koje su i sada na glavnom koru) 1936. godine. Tada se već govori o postojanju stalnog pjevačkog zbora sastavljenog od laika. Pretpostavlja se da je to u početku bio samo muški zbor, koji se kasnije pretvorio u mješoviti. Zborovođe su, dakako, bili dominikanci. Svoj najveći domet i vrhunac zbor postiže nakon II. svjetskog rata, kada njime ravna dr. Vinko Kuničić (jedan od samo nekoliko doktora glazbe – muzikologa u tadašnjoj Jugoslaviji). Prema pričama iz toga doba, klasični zbor župe Gospe od Ružarija bio je smatran najboljim crkvenim zborom u gradu, a uspoređivao se i s tadašnjim kazališnim zborom. Ne zaboravimo pritom da su Splićani uvijek bili jako osjetljiva i profinjena sluha, te ovakve konstatacije nimalo ne čude.zbor9

Tih godina, kao mali dječak, postao sam ministrant u crkvi sv. Dominika te sam i osobno svjedok prekrasnog pjevanja tog zbora. S velikim ponosom moram istaknuti da su brojni članovi moje uže i šire obitelji tih godina bili članovi zbora.

Također, treba istaknuti ženski dio zbora, koji je posebno sudjelovao u raznim pobožnostima kao što su svibanjske i listopadne pobožnosti, predbožićne devetnice (zornice), križni put u korizmi i sl. Ovo je posebno bilo značajno zbog toga što je u to vrijeme latinski jezik prevladavao u pobožnostima, pa je u gore navedenim prigodama došlo do izražaja bogatstvo hrvatskih napjeva.

Nakon odlaska o. Vinka Kuničića, zbor pomalo gubi na značaju i kvaliteti, čemu pridonosi i rasipanje pjevača, što zbog godina, što zbog drugih razloga. Na kvalitetu rada je mnogo utjecalo i često mijenjanje zborovođa.

Stanje se malo popravlja početkom šezdesetih godina, kada se zbor obnavlja mladim ljudima, a na kratko vrijeme vođenje zbora preuzima o. Zlatan Plenković, posebno drag mladima. Napominjem da sam se i ja tih godina sa ministrantskog mjesta popeo na kor. Nažalost, već koncem 1964. godine o. Zlatan napušta Split i odlazi u Dubrovnik (Gruž), a igrom slučaja i ja odlazim tamo na studije, te nastavljam pjevati u mješovitom zboru u Gružu, koji je o. Zlatan oformio odmah po svom dolasku.

Nakon povratka u Split (a i za vrijeme boravka u Dubrovniku) stalno sam pratio život i rad dominikanaca u Splitu, pa tako i mješovitog zbora crkve sv. Dominika. Iako duže vrijeme nisam pjevao u zboru, imao sam saznanja o velikim problemima. Mlađi članovi zbora su se, takoreći, razbježali, stariji su sve teže dolazili na probe, a i zbor je time sve više stagnirao. Iako je zborovođa o. Vladimir Borovina bio vrstan orguljaš, nije bilo vidljivog napretka. Nakon njegove smrti zbor se gotovo raspao.

Kako sam stalno bio u kontaktu s dominikancima, jednoga dana, početkom osamdesetih godina, o. Stanko Prcela pozvao me i zamolio da nešto učinim, vratim se u zbor i nastojim da se zbor opet podigne na noge. Kao dugogodišnji prijatelj dominikanaca takav poziv nisam mogao odbiti.zbor20002

Istini za volju, nisu to bila sjajna vremena, ali sestra dominikanka Vjera Jagnjić, kao voditeljica, davala je sve od sebe ne bi li zbor kako tako funkcionirao. Malo pomalo zbor se popunjavao mladim glasovima, posebno ženskim (muški glasovi u novije vrijeme uvijek su problem zborova), a zboru se ponovno pridružio prof. Ivan Bošković, muzikolog i dirigent. Zbor je pomalo krenuo u bolje vode. Nažalost, promjene u sastavu zbora bile su vrlo česte, pa je bilo potrebno mnogo puta vraćati se na repertoar koji je donekle bio savladan.

Nakon dugogodišnjeg vođenja zbora, maestro Bošković je počeo pobolijevati, a i časna sestra Vjera morala je na novu dužnost, te je dobila zamjenu u časnoj sestri Leoniji Bralić koja i sada vodi zbor.

zbor10002Usprkos evidentnim problemima koje je zbor imao u proteklih tridesetak godina, moram reći da je imao i niz uspješnih nastupa, posebno prigodom proslave 750. godišnjice dolaska dominikanaca u Split, za blagdane sv. Dominika, korizmenih i uskrsnih blagdana, božićnih blagdana itd. Zbor je učestvovao i na nekim koncertima za blagdan sv. Cecilije, kolaudacije obnovljenih orgulja i sl. Mišljenja o kvaliteti tih nastupa bila su podijeljena, no i sami nastupi zbora na takvim događanjima značili su mnogo za zbor. Maestro Ivan Bošković napustio je zbor 2000. godine, a već godinu dana kasnije i preminuo. Inače, zadnjih godina vođenja zbora maestro je bio lošeg zdravstvenog stanja, te me često molio da zauzmem njegovo mjesto na pobožnostima i probama. To je donekle teklo dobro, no kratko nakon dolaska časne sestre Leonije odlaska maestra Ivana opet je došlo do problema, osipanja, a što se posebno odnosi na muške glasove. Muške dionice spale su, da tako kažem, na dva slova, no usprkos tome zbor se uspio oporaviti i nastaviti djelovanje sve do današnjih dana. Na ovome u mnogočemu možemo zahvaliti entuzijazmu nekih ljudi. Bilo je i dalje mnogo promjena u sastavu zbora, no okosnica je ostala. Ovdje posebno moram naglasiti trud s. Leonije, koja je, unatoč mnogim drugim dužnostima, od svog dolaska upirala sve snage kako bi zbor što kvalitetnije i raznovrsnije pjevao. Vjerujem da sam joj u tome bar malo i ja pomogao kao dirigent. Ona je posebno orijentirana na muške glasove te često inzistira na pjesmama koje pjeva samo muški dio zbora, na čemu joj je sigurno taj dio zbora svojim pjevanjem najbolje zahvalio na povjerenju.zbor10

Na kraju dolazimo, po mom mišljenju, do najbitnije stvari: daljnjeg opstanka zbora. Naime, starosna dob članova zbora je sve veća, a pomlatka kao da nema. Povremenih pokušaja obnavljanja zbora je bilo, no većih rezultata još nema. Posebno je interesantno da u župi Gospe od Ružarija već 47 godina djeluje VIS Dominik, koji je iznjedrio mnogo dobrih i poznatih glazbenika i pjevača. U posljednje vrijeme organizirala su se još dva ansambla mladih (VIS Darovi Duha i Gospine Ruže). Hoće li mladi iz tih sastava, kao i ostali, koji poznaju, vole i cijene glazbu, zavoljeti i mješovito četveroglasno pjevanje i time obnoviti mješoviti zbor, ili će moderna glazba prevladati, a klasična pomalo zamirati, ostaje za vidjeti.

Vrata su otvorena za sve nove članove, koji to žele biti, a želja nam je zajedničkom molitvom, pjesmom i druženjem obnoviti naš klasični zbor sa svojom dugom i uspješnom poviješću i tradicijom.

 

Željko Veršić, dirigent

 

Sadašnji sastav mješovitog pjevačkog zbora župe Gospe od Ružarija:

_I9A3919

Orguljašica:

Bralić, Leonija

 

Soprani:

Blašković, Mirjana

Buljubašić, Anka

Ćurak, Marija

Ivanović, Maja

Ive, Dragica

Juričev, Ivona

Kezmić, Nela

Nuić, Radmila

Ruščić, Marija

 

Alti:

Čatipović, Vesna

Čop, Hajra

Delmestre, Tonka

Petrić, Domina

Prlj, Zdenka

Šestak, Denisa

 

Tenori:

Balić, Zdenko

Čatipović, Neven

Matijaš, Milan

Slavica, Zoran

 

Basi:

Čerina, Šime

Lozić, Ivan Trpimir

Peričić, Đino

Veršić, Željko (dirigent)

 

Galerija: