Kategorija: Uncategorized

Krizmanici (3. srednje) koji su se trebali krizmati prošlu godinu, imaju ispovijed kumova, roditelja i krizmanika u srijedu 5. svibnja u 20 sati. Nakon ispovijedi su probe i zadnji dogovori.

Ponedjeljak, utorak i srijeda: 7-11  i 17 – 19 sati

Četvrtak i petak: 7-11  i  16 – 18.30

Subota: 7- 11

Ne ispovijedamo preko obreda Velikog Četvrtka i Petka, na Uskrs i Uskrsni ponedjeljak

OBREDI VELIKOG TJEDNA

VELIKI ČETVRTAK – Misa večere Gospodnje u 18:30                 

VELIKI PETAK – Klanjanje križu u 18:30                             

VELIKA SUBOTA – Misa bdijenja u 22 sata

Bliže se dani Kristove muke, smrti i uskrsnuća. Možemo sebi danas postaviti nekoliko pitanja. Kakav je sažetak mog života? Je li mi služimo ili nas služe? Je li mi volimo i ljubimo ili očekujemo da budemo voljeni i ljubljeni? Izlazimo li u susret da spasimo druge ili radije očekujemo od drugih da spašavaju nas?                                                                                         

Ovih još nekoliko posljednjih korizmenih dana, je vrijeme moliti Gospodina da obnovi naša srca. Ovo je prigoda da vidimo gdje moramo utrošiti svoje vrijeme. Gospodinov križ zaslužuje, s naše strane, posljednji napor: moramo privući Bogu srce čovjeka. Kako? Služeći s ljubavlju i vjerno. A ne samo u odricanju.

Gospodin želi, da ostavimo ono samo Ja, Ja koji nas toliko napada i ograničava, i želi da se okrenemo DRUGOM.

Ostaviti nešto, naše hirove, udobnost i individualizma, uključuje da se uputimo u smjeru koji rezultira s tim da nećemo biti bas komotni. Prema onim osobama koji trebaju našu pomoć, naše poštovanje, naš ugled ili jednostavno naše simpatije.

Isus, na samrti, uči nas dobroj strani križa: Novi savez koji Bog želi za čovjeka i to želi na kraju zapečatiti svojom krvlju. Gospodin ne želi da se nas pribije na križ (iako bi bilo dobro da se žrtvuje ono što nas sprečava doći do Njega); ne zahtijeva da se javno kamenujemo (iako bi bilo vrlo pozitivno da branimo naša vjerska i moralna uvjerenja gdje god se nalazili); Nije mu namjera da nas vidi okrunjena trnjem i probodene kopljima (iako, dobro bi bilo, da budemo svjesni da vjera uključuje rizike, nesporazume, usamljenost).

Evanđelje ovu petu korizmenu nedjelju nas približava pravom liku Isusa Krista: Isus nije Superman; nije superheroj. Nego, iako je Sin Božji, očekuje križ, patnju, smrt. Kao bilo koja duša, tako i Isusova duša, osjeća se uznemireno, zabrinuto, uzdrmana nadolazećim događajima Velikog tjedna.

Isusov javni život se bliži kraju. Sada ga očekuju posljedice svega onoga što je radio zadnje tri godine. Vjernost Bogu nije uvijek shvaćena niti joj plješću moćnici ovoga svijeta. Ali, kao i uvijek, ostaje sigurnost i nada da je sve to cijena pečata Božjeg novoga Saveza kojeg ništa i nitko ne može slomiti.

Jesmo li svjesni da se i mi moramo naučiti odreći nečega da Božje djelo dođe do kraja?

JL

Korizma, kao put koji vodi do Uskrsa, zahtijeva da se u bitnim stvarima (kao što su molitva, ozbiljnost i ljubavi) jednostavno zaodjenemo duhom koji nas jača i koji nas u istini vodi do Uskrsa.

Čovjek je -ponekad uspješno, a ponekad bez tolikog uspjeha – okružen povjerenjem u Boga, pa se dvoumimo, važemo i na kraju vidimo: trgovački odnos s Bogom baš i nije dobar.

Da Bog ne treba nikakvo sveto mjesto je istina. Koliko punih hramova i, s druge strane, koliko srca koja nije dotaknula milost. Oduševljeni ljepotom, ali otupljeni prema obraćenju. Svatko on nas je Hram, od svoga krštenja. I taj hram je ono za što moramo brinuti i očistiti ga u dobroj ispovijedi, i bojati ga bojom dobrih djela ljubavi i održavati ga kroz osobnu molitvu i euharistiju.

S nama, s našim hramovima od mesa i kosti, može se dogoditi isto što se dogodilo u događaju o čemu nam govori današnje evanđelje: Kako će nas Isus pronaći? Što će vidjeti – s čim smo mi okruženi? Novcem? Trgovačkim odnosom? Uz ono – pomoći ću ti ako ćeš ti meni zauzvrat nešto učiniti? Velikom ili malom trgovinom?

Odgovor, kao i uvijek, daje nam vjera: kladiti se na Isusa znači staviti ga u centar života i ne dozvoliti da išta i itko razara našu kršćansku vjeru.

Zapovijedi, deset zapovijedi, daju smisao našem kršćanskom hodu. Ljubav prema bližnjemu je logična posljedica našeg sjedinjenja s Bogom i to nam je imperativ iz dana u dan. Osobna molitva je znak zdrave vjere, koja nas dodatno jača i dovodi nas do zaključka da možemo biti se s Bogom –  kad tvrdimo da volimo.

U ovom trećem korizmene nedjelje smo svjesni velike opasnosti koja nas čeka: nismo više trgovci u našem vlastitom hramu. To je zato što društvo koje nas okružuje, pokušava napasti – osobe, obitelji, te zajednički moral i način života želi sažeti u jednu jedinu rečenici: Sve prolazi! A, to nije dobro.

JL

Naš put prema Uskrsu smo započeli pepeljanjem na čistu srijedu i na taj način, baš poput Jakova, Petra i Ivana, moramo se odvojiti malo od buke, površnost i pripremiti za smrt i uskrsnuće Krista. Tek onda, ako smo učinili (Euharistiju, molitvu, ljubav) će doći do Velikog tjedna s različitim stavom: to nije praznina nego požrtvovnost. Pogledajmo oko sebe koliko ima izobličenih ili depresivnih lica, a to bi možda moglo biti baš zbog toga jer ih je davno napustio osjećaj da čuju riječi “ti si sin (kćer) moj ljubljeni.” Ponovno, ovu drugu korizmenu nedjelju, Isus nas poziva da nastavimo put s njim. To neće biti lak put, niti javljanje  nekakvom razglednicom s tog puta. Kao i uvijek, surova stvarnost će nas baciti, ali njegove ruke će nam pomoći i podići. I iskusit ćemo Njegovu duboku prisutnost.                      

Nikome se ne sviđa teški križ; nitko ne voli put od trnja ili boli. Mi radije biramo lagodan i uspješan život, život bez suza ili kušnje, bez kukanja ili zamki, miran i gladak. Ali svi mi znamo da to nije uvijek tako.                                                                                      

Prošlu nedjelju, Isus u pustinji, nas podsjeća da – kušnja – ide paralelno s nama, ali da nam nikada neće nedostati Božje snage za bitku i napredak prema pobjedi. Danas, njegovo Preobraženje, ide korak dalje: on uzima našu ruku i vodi nas na mirno mjesto (npr. Euharistija ili Riječ Božja) da se preobrazimo s njim, razmišljamo o njegovu učenju, da ponovno izgradimo duhovnu zgradu, tijelo  koje je razorila žurba, ugnjetavanje, sebičnost, individualizam i površnost.                      

Mi smo također svjedoci Kristova uskrsnuća. Nismo na Taboru kao gledatelji spektakla ili marionete. Naša prisutnost ovdje i sada, u molitvi i sakramentima, mora nas gurati da budemo više od pukog ukrasa, da budemo misionari na način na koji nam je povjeren.                                                                                                  

Je li želimo, poput Petra, sagraditi šator daleko od buke i drame čovječanstva! Ali ako nas , Gospodin, vodi na osamljeno mjesto, to je zato da bi smo razumjeli i shvatili da živjeti u njegovoj prisutnosti u ovom životu, je predokus onoga što nas čeka sutra: Slaviti Boga i živjeti svakodnevni život.                                                                                                                       

Danas, s Evanđeljem u ruci, možemo se zapitati, jesmo li ikada (pred prijateljima, neprijateljima, blizu i daleko) dali snažno svjedočanstvo naše vjere. Ili smo, možda, zbog straha od odbijanja, izoliranja, izbacivanja iz društva, izrugivanja, radije skrivali vjeru u džepu, kao što skrivamo kreditnu karticu.

JL

• Ovaj tjedan ćemo imati roditeljski sastanak za krizmanike:
• Sutra (ponedjeljak) u 20 sati – 3. srednje
• U srijedu u 20 sati – 2. srednje

• Napominjemo da kroz vrijeme korizme, u našoj crkvi svakog petka i svake nedjelje u 17:45 sati, imamo pobožnost Križnog puta.  Pozivamo vas da što češće sudjelujete na ovoj lijepoj pobožnosti.

• U petak je umro naš subrat dominikanac i dugogodišnji vjeroučitelj i ispovjednik u našoj župi, p. Stanko Prcela. Sprovod je sutra u 11:45 na Lovrincu, a nakon sprovoda ćemo slaviti sv. Misu ovdje u našoj crkvi. Preporučujemo ga u vaše  molitve i neka ga milosrdni Otac nebeski nagradi za svako njegovo dobro djelo.
• U srijedu je čista srijeda ili pepelnica, kada započinjemo korizmeno vrijeme. Taj dan je zapovjedni post i nemrs. A sv. Mise u našoj crkvi bit će u 7, 8 sati prije podne, popodne u 18:30 sati, ta za mlade u 20: 30 sati.

Pozivamo vas da ovo milosno vrijeme korizme započnemo sa sv. Misom i pepeljanjem.

• Prvi srednje i Krizmanici – 2. i 3. srednje, ovaj tjedan neće imati vjeronauk, nego ćemo umjesto vjeronauka imati misu i pepeljanje u srijedu 20:30 sati.
• Kroz vrijeme korizme, u našoj crkvi svakog petka i svake nedjelje u 17:45 sati, imamo pobožnost Križnog puta.  Započinjemo već od ovog petka.  Pozivamo vas da što češće sudjelujete na ovoj lijepoj pobožnosti i molitvi.

Dragi krizmanici i roditelji,

želim vam potvrditi da je podjela sakramenta krizme u našoj župi:

3. srednje – 9. svibnja u 11 sati

2. srednje – 16.svibnja u 11 sati

Vjeronauk nastavljamo ovaj tjedan u redovitim terminima

Radujem se našem susretu i slavlju svete krizme

• Ovaj tjedan započinjemo i redovni vjeronauk za osnovnoškolce, prvi srednje i krizmanike – 2. i 3. srednje

• Danas u 17:30 sati je susret Laičkog bratstva sv. Dominika. Molimo članove dominikanske obitelji da dođu na ovaj susret

• U srijedu, 10. veljače je blagdan bl. Alojzija Stepinca. Svečanu sv. Misu ćemo slaviti u 18:30 sati. A redovito su i jutarnje mise u 7 i 8 sati.

• U četvrtak je Gospa Lurdska i dan bolesnika. Sv. Mise, u našoj crkvi, ćemo slaviti u 7, 8 i 18:30 sati.

Postoji puno načina kako sebe susresti s ” Petrovom punicom” u vremenima u kojima živimo.                                                          

Ljudska slabost nezaustavljivo napreduje u zemlji živih. I zbog toga, Crkva – prateći ono što Isus pokazuje –  izlazi iz hrama u susret onima s visokom ili niskom temperaturom, puno ili malo vremena, u kasne ili rane ure, onima kojima je potrebna riječ utjehe, podrške i ohrabrenja.

Ako je Isus došao prepoznati i uzvisiti skromne, ostaje činjenica da je Crkva – stoljećima kasnije i dalje uz milijune oboljelih muškaraca i žena.

Ne može nam biti nevažno to veliko djelo Crkve, koje se možda i ne prepoznaje. Moramo biti sretni činjenicom da smo na pravom putu. Da, izići ususret onima koji trpe, za nas treba biti izvor slave i rasta duhovnog i ljudskog.

Od svih nedjeljnih evanđelja, čini mi se da baš današnje najbolje ilustrira što to znači da bi Isus trebao biti prisutan u našem svijetu.

1.To znači suosjećati kao što je Isus suosjećao.                                              

2.To znači da molitva ima važnost u našem životu, kao što je imala važnost u Isusovu.                                                         

 3.Konačno, to je propovijedanje, ili svjedočenje, kao što je Isusa išao po svoj Galileji propovijedajući Radosnu vijest o Božjem Kraljevstvu, svojim primjerom i svojom riječi.   

Božje kraljevstvo počinje gdje god je izvor ljubavi, gdje god je ispružena ruka potrebnom.

Isusovo suosjećanje

Velika Isusova pouka u današnjem Evanđelju je : s učenicima izlazi iz sinagoge i, u Petrovoj kući, čini čudo. Opet govori s autoritetom: čini ono što govori. Govori, hoda, ulazi u Petrovu kuću i liječi. Prate ga njegovi čini. Ne ostaju bez odjeka. Ne treba dodatnu potporu, da se za njega čuje ne treba mu marketing, njegov marketing je njegovo beskrajno milosrđe. Ponavljam: njegova djela su s njim! Ono što govori to i čini!

Važnost molitve u Isusovu životu

Samo jedan duboki život je u stanju istrošiti svoje snage za druge. Pogledajmo Isusa; povlači se u pustinju. Nije zadovoljan samo s tim da čini dobro. On, isto tako, dobro zna da mora biti u zajedništvu sa Svevišnjim, s Onim koji je njegova snaga.  S onim koji je povod i razlog njegove dobrote.

Pa ne moramo mi bit zadovoljni s trošenjem sebe i svog vremena, samo u socijalne svrhe. Između ostalog, prije ili kasnije, zbog zdravlja, umora, razočaranja ili nekih drugih stvari ili pojava mogu se ugroziti naši najviši ideali. Zato je dobro, po istoj Isusovoj logici, ostati i odmoriti se uz Onoga koji nam daje snagu, da bi neograničeno davali sebe za drugoga. (obitelj, prijatelje….)

Krist nije živio nesvjestan tog izvora energije, izvora svjetlosti, milosti i savjeta – a taj izvor je molitva.

Važnost propovijedanja evanđelja

Jesu li sada u modi volontiranje, humanitarne udruge, koncerti…? Koliko to traje? Iskustvo Crkve nam govori, da ako ljubimo Božjom ljubavlju, ta ljubav je vječna; kada služimo Božjim rukama, to služenje je neprekidno; da društvo živi mudrošću Božjom, onda bi postalo pravedno i ljudskije.

Neka nas Gospodin s dubokom i iskrenom molitvom obnovi da činimo dobro.

JL